Na kraju i na početku - karneval
Datum: 22.02.2012.
U sredu, 22. februara 2012. godine u 13 sati u Muzeju Vojvodine otvara se izložba Etnografskog muzeja "Na kraju i na početku - karneval" autorke dr Vesne Marjanović, naučne saradnice i muzejske savetnice. Izložba će biti otvorena do 12. marta 2012. godine.
Predstavljanje karnevala na izložbi osmišljeno je u tri dela. U prvom delu se govori o istorijskom određenju karnevala kao fenomena kulture u Evropi, koji je u različitim oblicima preživeo sve izazove razvoja civilizacije i ušao u 21. vek kao kolektivno delovanja i okupljanje s karakteristikom da nikada ne nestane već da se stalno dopunjava i nadgrađuje. U drugom delu, predstavljen je sumarni prikaz značenja karnevalskih događanja, u periodu od srednjeg veka do modernog doba. Kao primeri poslužili su karnevali u Veneciji, Kelnu i Benšu. Treći deo je posvećen praznovanju Bele nedelje u Srbiji, rođačkom sadržaju narodnih svetkovina poznatim u manjim i većim gradovima i selima Evrope. Istovremeno se ukazuje i na nove oblike organizacije praznika koji se nazivaju karnevalima i koji su shodno vremenu održavanja i načinu organizacije iskoračili iz sakralnog vremena i tradicijom propisanog ponašanja na prostoru Srbije, s usmerenom sinergijom ka oblicima prihvatanja opštih obrazaca relevantnih savremenoj karnevalskoj strukturi, što stvara mogućnost za razvijanje kako lokalne tako i šire turističke atrakcije u kojoj svoj doprinos pruža cela zajednica.
Karneval je spektakl granične vremenske zone. Održava se na smeni godišnjih doba – letargičnog mrtvila zime i početka buđenja proleća, ali i na prelazu s jednog načina ishrane na drugi, iz jednog stanja svakodnevice u pripremno stanje uoči iščekivanja praznika, Uskrsa. Izvesno je da su mu koreni u antičkoj epohi drevnog Rima u čijim su se ritualima prepoznavali i rituali stare grčke civilizacije.
Prvobitno je u rimokatoličkim evropskim zemljama, karneval bio određen godišnjim sakralnim vremenom i svetovnim prostorom. To je podrazumevalo period regulisan protokom vremena prema julijanskom/gregorijanskom kalendaru i vremenom pred Veliki uskršnji post, odnosno lentu ili korizmi, ali takođe, karneval je povezan i sa buđenjem prirode, kretanjem ka opštoj njenoj obnovi
U drugoj polovini 20. pa sve do prve decenije 21. veka karneval je iskoračio iz sakralnog vremena i „događa se“ cele godine u većem delu Evrope doprinoseći razvoju kulturne politike, tj. razvoju turizma i kulturnih atrakcija. U državama gde je artikulisan kao značajan sadržaj narodnog predstavljanja i postavljen na nivo institucije društva u smislu značenja i organizacije, iza karnevala stoji ne samo individualna ili kolektivna želja za učestvovanjem u tom magičnom vremenu dozvoljenih sloboda, već se manifestuje i kao poseban statusni oblik pripadnosti jednom od brojnih oblika udruženja građanskog civilnog društva (npr. udruženje pjeroa, klovnova, pekara, obućara, advokata i sl.). Takva udruženja korespondiraju zahtevima i postavljenim uslovima lokalnih uprava (gradska vlast, savet regiona). Kao uobičajen pokrovitelj spektakla pojavljuje se i sama država, ali i (prećutno) crkva.
U pravoslavnoj kulturi ima delimičan ekvivalent u skupu događanja u Mesopustu, Mesnicama, ili o Beloj nedelji, poslednjem danu pred uskršnji post. Ipak, do pred kraj 20. veka ponašanje zajednica za vreme Bele nedelje zadržalo je svoje osobenosti koje nisu podudarne potpunom sadržaju karnevala latinske i germanske katoličke kulture. Međutim, oba kulturna obrasca bilo da je reč o karnevalu ili o Beloj nedelji poseduju ambivalentno značenje. S jedne strane, formalni sadržaj se odnosi na ishranu u poslednje dve sedmice kada se izostavljaju namirnice životinjskog porekla u svakodnevnom jelovniku (kod pravoslavaca u osmoj nedelji pred Uskrs ne koristi se meso, a potom u sedmoj nedelji i beli mrs), a s druge strane, slavi se uz ophode, igru, muziku i prerušavanje dolazak proleća, buđenje prirode uz isterivanje celokupnog „zla“, te se nadgrađuje obrnutim društvenim ponašanjem usmerenim ka svim dnevno-političkim negativnostima koje se nagomilavaju u toku godine.
Stvaranje tzv. karnevalske produkcije danas je više nego ikada u ekspanziji i predstavlja proces koji odslikava standard sredine. Primenljivost savremene tehnologije izrade karnevalskog pribora i sadržaja se ispoljava u osnovnoj strukturi, kostimima, maskama, muzici, hrani i jelovnicima, ukrašavanjima i scenografijama u većim i manjim gradovima širom Evrope. Organizacijom karnevala bave se strukture i udruženja na svim nivoima od lokalnog do sve višeg ranga. Karneval je danas postao instrument identiteta jedne sredine i dobar sadržaj u svim vrstama turističkih ponuda.
(dr Vesna Marjanović, naučni saradnik, muzejski savetnik)