Motivi na božićnim čestitkama
Ilustracije božićnih čestitki veoma često su menjane, zbog čega se pojavljuje najveći broj motiva. Razvoj industrije papirne galanterije uticao je na standardizaciju motiva božićnih čestitki. Simboli sreće morali su biti deo svake čestitke. Oni su u potpunosti odgovarali vrednostima novog potrošačkog društva i masovne kulture. Pomenutim simbolima izražavalo se blagostanje, ljubav, sreća i mladost. U jeziku simbola božićnih izdvaja se nekoliko prepoznatljivih i karakterističnih motiva, koji uglavnom čine okosnicu njihove vizuelne identifikacije. Na osnovu čestitki koje su stigle u Vojvodinu možemo izdvojiti nekoliko likovnih kompozicija: scenu Hristovog rođenja; božićnu i novogodišnju jelku ili ukrašenu granu jelke; kompoziciju sa različitim simbolima sreće (poput dimnjačara, deteline sa četiri lista, praseta, pečurke itd.); idilični zimski pejzaž; grad pokriven snegom, sa zvonikom ili satom; Deda Mraza u različitim situacijama; kompoziciju sa bogatom božićnom trpezom.
Scena Hristovog rođenja u Vitlejemu (Betlehem) dominantna je kompozicija božićnih čestitki. Bogorodica i pravedni Josif najčešće su predstavljeni sa novorođenim Hristom. Okruženi su životinjama u štali, anđelima, pastirima i mudracima.
![]() |
Čestitka, 1920. godina |