U vizuelnoj reprezentaciji istorijskih događaja ponekad se određeni motiv izdvoji po svojoj ikoničnosti i preraste u jasnu metaforu samog događaja. To može biti jedna scena zabeležena okom kamere ili karakterističan detalj krajolika u kojem se događaj odvijao. Nesrećnim slučajem, pravoslavna crkva posvećena svetim apostolima Petru i Pavlu u baranjskom selu Bolman postala je metafora za žestoku bitku, koja se odvijala u samoj završnici Drugog svetskog rata na prostoru Jugoslavije.
Želeći da zaustavi prodor Crvene armije u Nemačku, Vrhovna komanda Trećeg Rajha je planirala veliku kontraofanzivu na prostoru Panonske nizije, poznatu pod nazivom „Prolećno buđenje“. Početkom marta 1945. Nemačka je pokrenula veliku vojnu silu, a deo plana je podrazumevao zauzimanje teritorije Baranje, koju su čuvale vojvođanske brigade III Armije NOVJ. U prvom naletu, od 5. do 10. marta, jedinice Vermaht-a su uspele da pređu u Baranju i uspostave mostobran na levoj obali Drave. Nakon što je Crvena Armija suzbila nemački prodor na ostalim delovima fronta, poslala je pomoć u Baranju. Zajedničkim naporima, Crvena Armija, Bugarska armija i Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije su uspeli, od 16. do 21. marta, da potisnu nemačke trupe na desnu obalu Drave. Jugoslovenske jedinice su preuzele inicijativu i nakon ove pobede i proboja Sremskog fronta nastavile nezadrživi pohod do konačnog oslobođenja Jugoslavije.
 |
Plan nemačke operacije „Prolećno buđenje“ |