Uskrs je najvažniji hrišćanski praznik, te je za njega vezan čitav ciklus praznika i običaja, počevši sa Uskršnjim, Belim ili Velikim pokladama, potom Velikim postom i Velikom nedeljom kao njegovim vrhuncem, koja se završava Uskrsom. Nakon Uskrsa takođe postoji niz praznika koji su u tesnoj vezi i koji se obeležavaju različitim običajima: Mali Uskrs, Pobusani Ponedeljak, Spasovdan, Duhovi.
Poslednji dan pred početak posta naziva se pokladama. Najviše običaja vezano je za Bele (Velike, Uskršnje) poklade, koje padaju uoči Uskršnjeg posta, najdužeg i najstrožeg posta u godini. Ovi običaji su se vršili tokom čitave nedelje koja je prethodila tom postu (Bele nedelje, posle Mesnih poklada), a Bele poklade (u nedelju) su njen vrhunac. U katoličkim i protestantskim sredinama maskiranje se održavalo najčešće u nedelju, ponedeljak i utorak – pred Pepeljavu sredu. Trpeza je bila bogata belim mrsom (jaja i mlečni proizvodi) i kolačima, naročito krofnama, jer je sledio višenedeljni period uzdržavanja. Prerušavanje na dan poklada je bilo poznato kod većine etničkih zajednica u Vojvodini. Pokladni ophod pod maskama najčešće je podrazumevao simbolično obilaženje domaćinstava. Za poklade su, osim maskiranja pravljene i ljuljaške na kojima su se ljuljali mladi. Okupljanje ljudi i paljenje vatri na ulicama (najčešće na raskršćima, odnosno rogljevima) je takođe bilo vrlo rasprostranjeno, kao i kokanje kukuruza u rešetima na tim vatrama.
Nakon bučnog i veselog vremena karnevala, mesopusta i Bele nedelje, dolazi vreme posta i smirenja. Lazareva subota je praznik u šestoj nedelji uskršnjeg posta, osam dana pred Uskrs. Na ovaj dan se u crkvu nose vrbove grančice koje se osvećuju i sutradan, na Cveti, dele vernicima u crkvi. Posebnu ulogu u ovom prazniku imaju deca. Deca su obično dobijala novu odeću i obuću za Vrbicu. U vreme socijalizma u većini mesta je prekinuto formiranje povorki kojima se odlazilo po grančice vrbe koje su potom odnošene u crkvu, a u kojima su većinom učestvovali đaci.
Veliki petak je najtužniji dan u godini, jer je obeležen sećanjem na dan Hristovog raspeća. Na taj dan se u crkvi formira Hristov grob na koji se postavlja plaštanica (platno sa predstavom Hristovog polaganja u grob). Crkva se ukrašava cvećem, a u nekim mestima su mladići organizovali čuvanje Hristovog groba. U kućama su se kokale kokice i bojila i šarala jaja. Uskršnja jaja predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih simbola ovog praznika. Jaje je simbol rađanja novog života, što je odredilo i njegovo mesto u verovanjima i običajima.
Vatre su paljene u selima na raskršćima i ispred kuća tokom preduskršnjeg perioda – za Poklade, ali i na Veliki Petak i na sam Uskrs. Na Veliki petak vatre su paljene u crkvenoj porti. Vatre zapaljene na Veliki petak gorele su celu noć, negde i do Uskrsa.
Na Uskrs se završava post, pa je posebna pažnja pridavana hrani. Obično su se, posle dolaska iz crkve, ljudi prvo omrsili uskršnjim jajetom. Mešeni su i posebni obredni hlebovi – uskršnji kolači. Uskršnji kolač kod Srba u Novom Sadu je mešen sa mlekom i jajima, kao „milihbrot”, dok je u mnogim mestima to ostao kolač od običnog kiselog, hlebnog testa. Umešeno testo je uvijano u pletenicu, a potom u venac. U sredinu je pre pečenja stavljano nebojeno jaje, po čemu se ovaj kolač razlikovao od božićnih i slavskog. Kod Rusina se pravi poseban kolač – pasha koji se, zajedno sa uskršnjim jajima i drugom hranom na Uskrs nosi u crkvu na osvećivanje. Pletenice kao uskršnji kolači rasprostranjene su i kod katolika, a obično je mešeno više pletenica koje su namenjivane ukućanima i deci iz porodice.
Polivanje na drugi i treći dan Uskrsa postojalo je kod većine naroda u Vojvodini, ali je kod Srba uglavnom zaboravljeno, odnosno očuvalo se samo u nekim sredinama i to u simboličnom vidu. Opstao je naziv: drugi dan Uskrsa se naziva „Vodeni ponedeljak”, a čitava nedelja po Uskrsu „Vodena nedelja”. U mnogim selima kod Srba bilo je uobičajeno i mešenje polivačkih kolača, koje su polivači dobijali u svakoj kući koju su obišli. Osim ovih kolača, pravljen je i poseban uskršnji kolač za kuma, kao i za udatu kćerku.
Nedelju dana nakon Uskrsa je Mali Uskrs, kada su se jaja sačuvana od Uskrsa, ili ponovo bojena jaja nosila na groblje. U nekim selima su za ovu priliku jaja samo bojena u lukovini, nisu bojena drugim bojama ni šarana kao za Uskrs. Ružičalo ili Pobusani ponedeljak, dan kada se izlazi na groblje, u nekim mestima je drugi dan Uskrsa, dok je u drugim to drugi dan Malog Uskrsa.
Tatjana Bugarski, viša kustoskinja – etnološkinja