Ciklus uskršnjih običaja

10.04.2020. | Остани код куће и научи нешто ново

Uskrs je najvažniji hrišćanski praznik, te je za njega vezan čitav ciklus praznika i običaja, počevši sa Uskršnjim, Belim ili Velikim pokladama, potom Velikim postom i Velikom nedeljom kao njegovim vrhuncem, koja se završava Uskrsom. Nakon Uskrsa takođe postoji niz praznika koji su u tesnoj vezi i koji se obeležavaju različitim običajima: Mali Uskrs, Pobusani Ponedeljak, Spasovdan, Duhovi.

Mačkare u Golubincima, 2011

Poslednji dan pred početak posta naziva se pokladama. Najviše običaja vezano je za Bele (Velike, Uskršnje) poklade, koje padaju uoči Uskršnjeg posta, najdužeg i najstrožeg posta u godini. Ovi običaji su se vršili tokom čitave nedelje koja je prethodila tom postu (Bele nedelje, posle Mesnih poklada), a Bele poklade (u nedelju) su njen vrhunac. U katoličkim i protestantskim sredinama maskiranje se održavalo najčešće u nedelju, ponedeljak i utorak – pred Pepeljavu sredu. Trpeza je bila bogata belim mrsom (jaja i mlečni proizvodi) i kolačima, naročito krofnama, jer je sledio višenedeljni period uzdržavanja. Prerušavanje na dan poklada je bilo poznato kod većine etničkih zajednica u Vojvodini. Pokladni ophod pod maskama najčešće je podrazumevao simbolično obilaženje domaćinstava. Za poklade su, osim maskiranja pravljene i ljuljaške na kojima su se ljuljali mladi. Okupljanje ljudi i paljenje vatri na ulicama (najčešće na raskršćima, odnosno rogljevima) je takođe bilo vrlo rasprostranjeno, kao i kokanje kukuruza u rešetima na tim vatrama.

Ljuljaška (čertovo koleso), Aradac, druga polovina HH veka

Nakon bučnog i veselog vremena karnevala, mesopusta i Bele nedelje, dolazi vreme posta i smirenja. Lazareva subota je praznik u šestoj nedelji uskršnjeg posta, osam dana pred Uskrs. Na ovaj dan se u crkvu nose vrbove grančice koje se osvećuju i sutradan, na Cveti, dele vernicima u crkvi. Posebnu ulogu u ovom prazniku imaju deca. Deca su obično dobijala novu odeću i obuću za Vrbicu. U vreme socijalizma u većini mesta je prekinuto formiranje povorki kojima se odlazilo po grančice vrbe koje su potom odnošene u crkvu, a u kojima su većinom učestvovali đaci.

Raspeće, Andrija Varga. Ikona na staklu, Ruski Krstur, druga polovina XIX veka (inv. br. 4761)

Veliki petak je najtužniji dan u godini, jer je obeležen sećanjem na dan Hristovog raspeća. Na taj dan se u crkvi formira Hristov grob na koji se postavlja plaštanica (platno sa predstavom Hristovog polaganja u grob). Crkva se ukrašava cvećem, a u nekim mestima su mladići organizovali čuvanje Hristovog groba. U kućama su se kokale kokice i bojila i šarala jaja. Uskršnja jaja predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih simbola ovog praznika. Jaje je simbol rađanja novog života, što je odredilo i njegovo mesto u verovanjima i običajima.

Vatre su paljene u selima na raskršćima i ispred kuća tokom preduskršnjeg perioda – za Poklade, ali i na Veliki Petak i na sam Uskrs. Na Veliki petak vatre su paljene u crkvenoj porti. Vatre zapaljene na Veliki petak gorele su celu noć, negde i do Uskrsa.

Uskršnji kolači pashe sa ostalom hranom koja se osvećuje na Uskrs, Šid, 2018.

Na Uskrs se završava post, pa je posebna pažnja pridavana hrani. Obično su se, posle dolaska iz crkve, ljudi prvo omrsili uskršnjim jajetom. Mešeni su i posebni obredni hlebovi – uskršnji kolači. Uskršnji kolač kod Srba u Novom Sadu je mešen sa mlekom i jajima, kao „milihbrot”, dok je u mnogim mestima to ostao kolač od običnog kiselog, hlebnog testa. Umešeno testo je uvijano u pletenicu, a potom u venac. U sredinu je pre pečenja stavljano nebojeno jaje, po čemu se ovaj kolač razlikovao od božićnih i slavskog. Kod Rusina se pravi poseban kolač – pasha koji se, zajedno sa uskršnjim jajima i drugom hranom na Uskrs nosi u crkvu na osvećivanje. Pletenice kao uskršnji kolači rasprostranjene su i kod katolika, a obično je mešeno više pletenica koje su namenjivane ukućanima i deci iz porodice.

Osvećivanje pashi, Šid, 2018.

Polivanje na drugi i treći dan Uskrsa postojalo je kod većine naroda u Vojvodini, ali je kod Srba uglavnom zaboravljeno, odnosno očuvalo se samo u nekim sredinama i to u simboličnom vidu. Opstao je naziv: drugi dan Uskrsa se naziva „Vodeni ponedeljak”, a čitava nedelja po Uskrsu „Vodena nedelja”. U mnogim selima kod Srba bilo je uobičajeno i mešenje polivačkih kolača, koje su polivači dobijali u svakoj kući koju su obišli. Osim ovih kolača, pravljen je i poseban uskršnji kolač za kuma, kao i za udatu kćerku.

Nedelju dana nakon Uskrsa je Mali Uskrs, kada su se jaja sačuvana od Uskrsa, ili ponovo bojena jaja nosila na groblje. U nekim selima su za ovu priliku jaja samo bojena u lukovini, nisu bojena drugim bojama ni šarana kao za Uskrs. Ružičalo ili Pobusani ponedeljak, dan kada se izlazi na groblje, u nekim mestima je drugi dan Uskrsa, dok je u drugim to drugi dan Malog Uskrsa.

Tatjana Bugarski, viša kustoskinja – etnološkinja

Прочитајте још

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar