Badnji dan

06.01.2022. | Budi odgovoran prema duhu i telu

Božićni običaji u Vojvodini su izuzetno raznoliki. Osnovni simboli ovog praznika su u većini krajeva isti, ali je na postojanje brojnih razlika uticala činjenica da su ove oblasti oduvek bile naseljavane stanovništvom iz raznih krajeva, u starijoj i novijoj istoriji, kao i zajednički život različitih etničkih i verskih zajednica na jednom prostoru.

Badnji dan je obeležen pripremama za Božić, ali i za svečanu porodičnu večeru. Pre večere, domaćin ili domaćica su svečano unosili slamu, uz simbolično kvocanje i pijukanje dece. Slama se prvo prostirala po stolu – unakrst, a zatim se pokrivala vrećom i stolnjakom. Slama se prostirala po čitavoj prostoriji, a uveče se i spavalo na njoj. Ranije se na Badnje veče jelo na podu – na slami.

Osim božićne slame, u srpskim porodicama na badnje jutro je pripreman i badnjak – mlado hrastovo drvo, hrastov panj ili cepanica. On se sekao na badnje jutro – sekao ga je domaćin u šumi, i donosio, odnosno dovozio kući. Donosioca je domaćica posipala pšenicom. Badnjaku je poklanjana velika pažnja. U nekim mestima mu je namenjivan po deo svakog jela od večere na Badnje veče, a nalagao se na vatru posle večere. Deo badnjaka koji nije pregoreo čuvao se do Nove godine. Badnjak je gašen vinom, a njegov pepeo je ostavljan pod voćke. U nekim sremskim selima (Berkasovo, Belegiš) zabeleženo je da se na Badnje jutro seklo onoliko badnjaka koliko ima muškaraca u kući, što je slično sa običajima u nekim krajevima Crne Gore. U današnje vreme je čest kolektivni odlazak u šumu po badnjak, kao i njegovo paljenje u crkvenoj porti.

Večera je svečano počinjala unošenjem badnjaka ili slame u kuću. Na stolu je za vreme večere stajao tanjirić sa ozelenelom pšenicom, posejanom na dan Svete Varvare, u čijoj sredini se palila sveća ili kandilo. Pre večere, pšenica je podšišana i oko nje je vezivana traka crvene boje ili trobojka.

Hrana ima poseban značaj na Badnje veče, iako je toga dana još uvek post. Bila su obavezna posna jela: orasi, med, suvo voće – šljive, grožđe, jabuke, kruške, ali je često pripremana i riba na pirinču. Bila su rasprostranjena verovanja da na trpezi za Badnje veče treba da bude određen broj jela, obično sedam ili devet.

Veliki božićni kolač se priprema u Vojvodini na Badnji dan kod Srba, Rusina, Šokaca, Bunjevaca, Rumuna. On je većih dimenzija, odgore ukrašen figuricama od testa, utisnutim pečatima – poskurnicima, orasima, bosiljkom, crvenim koncem. Stajao je u situ ili u nekoj većoj posudi na trpezi ili na stolici. U sito je prvo stavljano zrnevlje raznih žitarica, novac, suvo voće i tri jabuke, a preko njih je postavljan kolač. Nisu ga jeli na Badnje veče, nego na Božić, a u nekim porodicama tek kasnije, za Mali Božić (Novu godinu). Za Badnje veče se najčešće jeo kolač „zdravlje”. U mnogim mestima je bilo uobičajeno da se posle večere ne sprema sto, ali je pribor za jelo sakupljan, pazeći da svi delovi korišćenog pribora budu skupljeni i umotani u neki lepši peškirić ili uvezani slamom sa trpeze.

Posle večere, a pre odlaska u crkvu, deca su išla da korinđaju. Korinđaši su u nekim mestima bili maskirani. Za to su dobijala voće, suvo voće, slatkiše, a u kućama rođaka još i novac. Budući da se na Badnje veče bdi, ne spava, sve je obeleženo iščekivanjem velikog praznika kojim se obeležava Hristovo rođenje.

Dr Tatjana Bugarski

 

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar