Firma Jugoslovensko „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ d. d. (II deo)

10.05.2021. | Budi odgovoran prema duhu i telu

U prethodnoj priči o firmi Jugoslovensko „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ d. d, posetioci sajta Muzeja Vojvodine su se upoznali gde se u Novom Sadu nalazilo njeno prodajno mesto, sa stovarištem. Ostalo je još samo da se predstavi istorijat ovog uspešnog i nadaleko priznatog proizvođača poljoprivredne mehanizacije.

Firma Jugoslovensko „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ d. d. predstavlja „kćerku“ istoimenog akcionarskog društva, sa sedištem u Budimpešti-Kišpeštu. Njeni koreni sežu u 1929. godinu, kada je u Novom Sadu bila osnovana montažna radionica za sklapanje poljoprivrednih mašina, uvezenih iz Mađarske. Prema navodu dr inž. Teodora Avramovića, iz doktorske disertacije pod naslovom Privreda Vojvodine od 1918. do 1929/30. godine s obzirom na stanje pre Prvog svetskog rata, odbranjene 1. novembra 1961. na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, ona je osnovana iz špekulantskih razloga, kako bi se izbegle visoke carine na uvoz gotovih poljoprivrednih mašina. Pored Novog Sada, filijale u Kraljevini Jugoslaviji su se nalazile još u Beogradu i Zagrebu.

Reklama Jugoslovensko „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ d. d, časopis Poljoprivredni glasnik, br. 22-23, Novi Sad, 15. XI – 1. XII 1937. godine

U nedeljnom listu Savremeni Novi Sad, u broju 28, od 13. jula 1935. godine, izašao je članak pod naslovom „Novi članovi upravnog odbora“, u kojem saznajemo da su za nove članove Upravnog odbora firme Jugoslovensko „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ d. d, Beograd, „sa stanovanjem u Novom Sadu“, bili izabrani dr Đuro Šurmin, ministar u penziji iz Zagreba, dr Julije Večei i dr Robert Paulović, obojica iz Novog Sada, a za Nadzorni odbor izabrani su članovi Milan Dobronić iz Beograda i Rudolf Berković, bankarski činovnik iz Zagreba. Članovi Nadzornog odbora, koji su prestali da budu aktivni bili su Antun Pantić iz Stare Kanjiže (današnja Kanjiža) i Dimitrije Bjelić iz Novog Sada, a član Upravnog odbora više nije bio Gustav Baron Ljubičić iz Budimpešte. Ovim promenama je ujedno prestala prokura, odnosno služba, i zvanje direktora, dr Juliju Večeiu, na čije mesto je postavljen Isa Fuks iz Zagreba.

Reklama Jugoslovensko „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ d. d, časopis Poljoprivredni glasnik, br. 24 , Novi Sad, 15. XII 1940. godine

Nova stranica u istorijatu firme Jugoslovensko „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ d. d. nastaje posle Drugog svetskog rata, tačnije krajem 1948. godine, kada se usled novih istorijskih okolnosti, spaja sa još šest preduzeća. Tako nastaje novosadska Fabrika automobilskih i traktorskih delova „27. Mart“, potonja Industrija motornih delova i odlivaka, koja je postala jedna od vodećih proizvođača u metalskom kompleksu tadašnje Jugoslavije, u oblasti proizvodnje delova za motore, za putnička i teretna vozila, traktore, motokultivatore, mopede, vanbrodske motore, motorne pumpe i kompresore, potom odlivaka od sivog, nodularnog, čeličnog liva i obojenih metala i alata, specijalnih za mehaničku obradu i livačkih.

Fabrika automobilskih i traktorskih delova „27. Mart“, Novi Sad

Sredinom devedesetih godina, menja naziv u „Motins“ (u prevodu Motorna industrija Novi Sad), pri čemu je zadržan postojeći proizvodni program, uz proširenje novom generacijom mopeda. Pod njim je poslovala sve do 2008. kada je privatizovana od strane preduzeća „NS Don“. Nekoliko godina kasnije, tačnije juna 2011. otišla je u stečaj, da bi je iz bankrota 2013. kupila firma „Pavgord“ iz Foče.

Reklama „Motins“, Novi Sad, Jovan Mirosavljević, Novi Sad: atlas ulica`95, Novi Sad, 1995. godine

Na kraju priče o istorijatu firme Jugoslovensko „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ d. d, odgonetnućemo šta znači njen naziv, jer mnogi posetioci sajta Muzeja Vojvodine možda ne znaju šta on znači. Naime, reč je o prezimenima osnivača – Matijasu Hoferu (Mathias Hofherr, 1829-1909), Johanu Šrancu (Johann Schrantz), Natanijelu Klejtonu (Nathaniel Clayton, 1811-1890) i Džozefu Šatlvortu (Joseph Shuttleworth, 1809-1893).

Kompanija „Hofer-Šranc-Klejton-Šatlvort“ („Hofherr-Schrantz-Clayton-Shuttleworth”) je nastala 1911. godine, i to na veoma zanimljiv način, tako što su se udružile dve konkurentske fabrike: „Hofer-Šranc“ („Hofherr-Schrantz“), iz Beča i „Klejton-Šatlvort“ („Clayton-Shuttleworth“), iz Linkolna. Na ovaj način je stvoren jedan od najznačajnijih proizvođača poljoprivredne mehanizacije na području Austrougarske monarhije. Iz ovoga možemo zaključiti da se tada, pre stotinu godina, kao i sada, radilo o poslovnom udruživanju, a sve u cilju što boljeg pozicioniranja na tržištu, jer su im proizvodni programi bili veoma slični. Posle Prvog svetskog rata biva podeljena na austrijsku i mađarsku kompaniju, samostalne i potpuno nezavisne jedna od druge. Austrijski deo je 1938. prodat nadaleko čuvenoj nemačkoj fabrici poljoprivrednih mašina „Hajnrih Lanc“ (Firma „Heinrich Lanz“ AG) iz Manhajma, dok je mađarski deo nacionalizovan 1948. od strane vlade Maćaš Rakošija (Mátyás Rákosi), čime je postala Fabrika traktora „Crvena zvezda“ („Vörös Csillag Traktorgyár“). Sa proizvodnjom traktora je prestala nekoliko godina kasnije, tačnije 1956. godine.

Filip Forkapić, dipl. ing. poljoprivrede, viši kustos

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar