Ambalaža kao jedan od vidova reklame

15.06.2021. | Budi odgovoran prema duhu i telu

Pojam reklame kao svojevrsnog fenomena u razvoju ljudskog društva veoma je kompleksan, kao i oblici kroz koje se ona ispoljavala u određenim vremenskim periodima. Reklame možemo sistematizovati na više načina i prema različitim kriterijumima. Tako bi, primenom hronološkog principa, odnosno vremena nastanka, jedna od najstarijih formi reklame bila reklamna tabla, cimer ili firma; dok bi, prema rasprostranjenosti, a samim tim i prema značaju, svakako najznačajniji bili štampani oglasi, i to pre svega novinski reklamni oglasi, afiše i plakati. Posebno mesto među njima zauzimaju katalozi i kalendari. Od velikog značaja za marketing oduvek je bio i vizuelni grafički identitet (memorandumi, zaštitni znaci, etikete, nalepnice). Posebnu vrstu reklama čini ambalaža i ukrasna hartija za pakovanje, koje sadrže elemente vizuelnog grafičkog identiteta. Ona je sredstvo koje priprema proizvod za prodaju i štiti ga od svih vrsta oštećenja.

Vrste i tipovi ambalaže su brojni, jer su se kroz istoriju menjali u skladu sa razvojem tehnologije, umetničkih stilova, dizajna, tehnike štampanja i drugih faktora. Ambalaža je od davnina bila važan činilac u strategiji marketinga. Nekada je pakovanje proizvoda bilo jednostavno i osnovna funkcija mu je bila da štiti predmet pri transportu, ali i da obaveštava kupca o proizvodu koji se u njemu nalazi, odnosno da potencijalne kupce informiše o postojanju tog proizvoda. U početku je kupcima nuđeno mnogo artikala bez ambalaže. Vremenom su se pojedini proizvodi počeli izlagati u određenim posudama, koje je izrađivao sam proizvođač, a na njima se nalazilo i ime proizvođača i adresa. To je bio slučaj i sa etiketama na vinskim flašama i apotekarskim bočicama. Već u 18. veku su proizvođači sami pravili dekorativne omotnice ili etikete, kako bi se istakla njihova namena. U tu svrhu su se često koristili ručno rađeni natpisi ili litografije. Prvi ukrasi na etiketama su uglavnom imali dekorativnu svrhu, ali su služili i za objašnjenje porekla, vrste ili naziva proizvoda. Polovinom 19. veka su se počela štampati slova u raznim bojama, kako bi dizajn etikete što više došao do izražaja. Od tada je izrada nalepnica postala jeftinija, a samim tim i pristupačnija za proizvođače. Zahvaljujući tome, dizajn pakovanja se počeo brzo razvijati. Upakovana roba ili roba s etiketom je naročito ukrašavana – pomoću pažljivo odabranih litografija, papira u boji i štampanih slova. Na tako dekorisanoj ambalaži često su se nalazili ime i adresa proizvođača. Ambalaža je najčešće bila u skladu sa kompletnim vizuelnim grafičkim identitetom, prisutnim i na memorandumima, narudžbenicama, računima, reklamnim oglasima. Takav primer je hartija za pakovanje štolverk (Stollwerck) karamela: znak firme se nalazi i na kutiji za pakovanje bombona poznatog nemačkog proizvođača. Sličan primer predstavlja i hartija za pakovanje sa reklamom stovarišta „Aldan i Putnik“, koja sadrži određene grafičke elemente identične sa onim na memorandumu i narudžbenici istog vlasnika radnje. Veoma su zanimljive kutije za ženske i muške šešire, koje su rađene prema obliku i dimenzijama šešira, a sa spoljašnje strane je, na vidnom mestu, obavezno bio odštampan ili utisnut zaštitni znak firme koja ih je izradila. Takav primer je cilindar sa etiketom Pinaud & Amour Des cours strangers 41. Avenue de l΄Opéra Paris Sugár Béla Szabadka. Svi navedeni predmeti čuvaju se u Muzeju Vojvodine.

Ukrasna hartija za pakovanje, između dva svetska rata, Kikinda
(Muzej Vojvodine, inv.br. 6175)
Ukrasna hartija za pakovanje, Stari Bečej
(Muzej Vojvodine, inv.br. 6536)
Kutija sa etiketom za popularne štolverk (Stollwerck) karamele
(Muzej Vojvodine, inv.br. 6536)
Omot za čokoladu
(Muzej Vojvodine, inv.br. 6326)
Kutija za Albus deterdžent
(Muzej Vojvodine, inv.br. 6535)

Osim što mora zadovoljiti svoju osnovnu funkciju, a to je da što bolje sačuva proizvod i da ga bezbedno dopremi do kupca, ambalaža mora zadovoljiti i neke druge uslove: ne sme biti prenatrpana tekstom, oznakama, slikama; njeno likovno i grafičko rešenje treba da bude jednostavno i da odgovara sadržaju; treba da ima zaštitni znak proizvođača i propagandni efekat. Pri tom se ne sme zapostaviti njena estetska komponenta; dizajn ambalaže mora da bude dopadljiv i da skrene na sebe pažnju potencijalnih potrošača.

Ambalaža direktno komunicira sa kupcem i često prodaje proizvod. „Ona služi kao most koji spaja proizvođača i potrošača… Napori i ulaganja u ekonomsku propagandu… završavaju svojim porukama na ambalaži“.

Ljubica Otić, muzejski savetnik — istoričar
Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar