Arheološka topografija Banata 2 (opština Čoka)

21.12.2016. | Događaji

U sredu 21. decembra 2016. godine u 12 sati održaće se promocija knjige „Arheološka topografija Banata 2 (opština Čoka)“.

O knjizi će govoriti direktor Muzeja Vojvodine, recenzent knjige dr Miomir Korać, direktor Arheološkog instituta SANU i Stanko Trifunović, urednik knjige.

Knjiga je rezultat višegodišnjeg rada na projektu Arheološka topografija Banata.

Nastala je kao rezultat saradnje više institucija: Muzeja Vojvodine, Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Arheološkog instituta SANU, Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Narodnog muzeja Pančevo i Gradskog muzeja Vršac.

Pred nama je drugi tom serije monografija pod naslovom ”Arheološka topografija Banata”, posvećena opštini Čoka. Naravno, reč je o srpskom Banatu, jer znamo da se ostali Banat, kao istorijska i geografska oblast, nalazio od 1918. Godine u nama susednoj i prijateljskoj Republici Rumuniji. Međutim, ovde je reč o arheologiji, a ne istoriji , tako da se ovde ne radi o godinama ili stolećima, već o milenijumima, tako dalekim od naše savremenosti.

Pred nama je jedna obimna, lepa i dragocena knjiga o rezultatima arheoloških istraživanja više od 270 lokaliteta u sedam katastarskih opština na teritoriji današnje opštine Čoka u severnom Banatu.

Urednik knjige, kolega Stanko Trifunović, sa brojnim saradničkim timom iz više muzejskih i naučnih ustanova iz naše pokrajine Vojvodine i države Srbije, kao i saradnika izvan naše zemlje, komponovao je jedan opširni arheološki izveštaj o arheološkoj topografiji opštine Čoka, držeći se već uspostavljenih kriterijuma Saveta Evrope, što je demonstrirano i u prvoj monografiji, posvećenoj  opštini Novi Kneževac. Brojni saradnici imali su nemali doprinos sadržaju i izgledu ove monografije.

Kratki sadržaj knjige govori o katalogu istraživanih lokaliteta , kao i zastupljenoj periodizaciji (neolit i eneolit, bronzano i gvozdano doba, antički period , rani srednji vek, pozni srednji vek) na ovim lokalitetima, s dodatkom srednjovekovne toponimije.

U ime Muzeja Vojvodine mogu da izrazim zahvalnost uredniku i saradnicima kao  i recenzentima, na trudu koji su iskazali u radu na ovoj knjizi. Izvori i literatura, često potcenjeni u javnom predstavljanju naučnih publikacija ovog tipa, zaista su za pohvalu, kao i ceo projekat, od koga očekujemo dalje rezultate, uz podršku Muzeja Vojvodine, koja neće izostati. 

Svaka čast autorima, saradnicima, finasijerima, recenzentima i piscima pojedinih odeljaka, kao i uredniku Stanku Trifunoviću. 

Uvodna reč dr Drage Njegovana, v. d. direktora Muzeja Vojvodine

Projekat „Arheološka topografija Banata“ postoji od 2004. godine. Vode  ga Muzej Vojvodine, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture i Narodni muzej u Pančevu. U projekat su uključeni i arheolozi sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, Arheološkog instituta i Gradskog muzeja u Vršcu. Ceo tim je okupljen tako, da po svojim kvalifikacijama, kompetentno pokriva istorijske epohe od praistorije do Novog doba.

Do sada su na terenu obuhvaćene opštine Novi Kneževac, Čoka, Kikinda, Pančevo i Kovin. Na području severnobanatskih opština evidentirano je do sada preko 1000, kao i na području južnobanatskih opština preko 1000 arheoloških nalazišta. Po prvi put se arheologija u Srbiji susreće sa takvom gustinom nalazišta na nekoj teritoriji.

Sistem evidentiranja nalazišta, koji je osmišljen za potrebe ovog projekta, zasniva se na standardima koje je propisao Savet Evrope. Nesvakidašnji je primer, da je Država Srbija, preko Ministarstva kulture, ceo sistem preuzela i propisala ga kao obavezujući na svojoj teritoriji, za sve koji se bave arheološkom topografijom kroz terenska rekognosciranja.

Rad na ovom projektu dao je i finalne rezultate, ostvarene u vidu dve monografije, za opštine Novi Kneževac i Čoka. Već prva knjiga bila je velika novina u srpskoj arheologiji, a ova koju danas promovišemo pokazuje da je tim koji ih je obe uradio, rešen da na tom poslu istraje i dalje. Monografija za opštinu Čoka urađena je po istoj koncepciji kao i prethodna, tako da se sada slobodno može reći da je postavljena matrica, što je veliko dostignuće u svakoj nauci. Drugim rečima, to je dobro trasiran put kojim će se svi koji se ubuduće budu bavili arheološkom topografijom, daleko lakše kretati. 

Dalje izdavanje monografija po ovoj matrici zavisiće od samih arheologa i arheoloških institucija u Srbiji, ali i od finansija i uslova koje tim institucijama treba da obezbede njihovi osnivači i finansijeri na svim nivoima, od opština do Republike.

Reč recenzenta Dr Miomira Koraća

Uvažene kolege, dame i gospodo, 

Veliko mi je zadovoljstvo što smo se danas, po ovom hladnom danu, ipak našli u znatnom broju, povodom promocije jedne nove knjige.

Veliko Vam hvala, svima koji ste došli da je danas zajedno i zvanično otvorimo i pustimo da se širi Reč o jednom delu našeg Banata, do svih onih koji iz radoznalosti ili potrebe zavire u ovu našu knjigu.

Kada je već reč o zahvalnosti, koristim priliku da se najpre zahvalim Ministarstvu kulture Republike Srbije, koje od početka finansira projekat „Arheološka topografija Banata“, kao i izdavanje obe monografije, za opštine Novi Kneževac i Čoka. Nadamo se da smo izdavanjem i druge monografije opravdali poverenje našeg glavnog finansijera u ovom projektu, kao da će poverenje samo rasti i širiti se i na druge očekivane finansijere od pokrajinskih do opštinskih struktura.

Takođe se zahvaljujem i Pokrajinskom sekretarijatu za obrazovanje i kulturu, koji je u jednom manjem obimu učestvovao u finansiranju celog projekta. Treba naglasiti da je Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture sopstvenim sredstvima učestvovao u štampanju obe monografije i tako postao suizdavač sa Muzejem Vojvodine.

Podršku projektu pružili su Opština Čoka i Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture iz Subotice, u formi omogućavanja boravka našeg tima na terenu, delimično o njihovom trošku, na čemu smo mi veoma zahvalni.

Takođe me raduje, da u kontekstu zahvalnosti, imamo priliku da pomenemo i Aeroklub Kikinda, koji nam je besplatnim pružanjem svojih specijalnih usluga, omogućio da u ovu monografiju uvedemo i aerofotografiju.

Sada bih javnosti skrenuo pažnju na jednu, možda slabo primetnu činjenicu, ali čija pozadina mnogo govori ne samo o ovom projektu već i o arheologiji u Srbiji uopšte. Tim koji radi na ovom projektu i izdavanju ove knjige, čini 10 kolega. Među nas 9 arheologa nalazi se kolega Zoltan Čemere, istoričar koji se među retkima bavi srednjovekovnom istorijom Banata, a radi kao profesor u školi.

Mi arheolozi, radimo u različitim ustanovama, kolege Dubravka Nikolić i Dejan Radičević na Filozofskom fakultetu u Beogradu, kolega Slaviša Perić u Arheološkom institutu SANU, koleginica Ivana Pašić u Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture, kolege Jelena i Vojislav Đorđević u Narodnom muzeju u Pančevu, kolega Dragan Jovanović u Gradskom muzeju Vršac, a ja sam službenik Muzeja Vojvodine. Koleginica Marija Ćuković je nažalost arheolog bez radnog mesta. (Iako, samo da pomenem, Muzej Vojvodine ima svega 5 arheologa, sa daleko većim potrebama). Pomenute ustanove i nas u njima, zvanična normativa deli na one koji se bave naukom, obrazovanjem i zaštitom kulturnog nasleđa, pa još i pokretnog i nepokretnog. Objedinjeni u ovom poslu, kolege iz „nauke“ (kako mi to znamo da kažemo) bavile su se itekako zaštitom arheološkog nasleđa, stvaranjem baze za centralni registar arheoloških nalazišta i njihovo unošenje u prostorne planove opština, a mi iz „zaštite“, pišući o minulim epohama, kulturama i narodima, bavili smo se arheologijom i kao naukom. Prevazišli smo i ovaj put podele arheologije, koje normativa nameće, kao što to arheolozi često rade, što često umnogome otežava taj veoma zahtevan posao. Posebno normativno regulisanje arheologije kao celovite, veoma složene delatnosti, bio bi iskorak u budućnost našeg društva, iako delatnosti poput bibliotečke ili kinematografske recimo, to već imaju regulisano posebno.

Kao urednik, na kraju, našoj knjizi mogu da poželim često i dugo otvaranje i čeprkanje po njoj, sve dok jednog dana i sama ne postane istorijat davnih arheoloških istraživanja i prisećanje na to kako su nekada, početkom 21. veka, arheolozi radili, onakvim sredstvima i znanjem koje su tada imali na raspolaganju.

Reč urednika Stanka Trifunovića

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar