Borđoš – naseobina stara 7000 godina

15.03.2021. | Budi odgovoran prema duhu i telu

Arheološka istraživanja lokaliteta Borđoš kod Novog Bečeja počela su 2014. godine kao rezultat saradnje stručnjaka Muzeja Vojvodine i Instituta za praistoriju i protoistoriju Kristijan Albrehts Univerziteta iz Kila u Nemačkoj.

 

Arheološko iskopavanje lokaliteta Borđoš

 

Za sam lokalitet znalo se od ranije. Na njemu je pronađeno nekoliko čuvenih arheoloških artefakata poput sedeće statuete, koja se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu, „kutlače“ sa drškom u obliku ljudskog lica, te prve vage iz bronzanog doba, izložene na stalnoj postavci Muzeja Vojvodine. Za veći broj otkrića zaslužan je Joca Bakalov, agronom i zaljubljenik u arheologiju. On je godinama obilazio ovo i druga nalazišta u okolini Zrenjanina i Novog Bečeja i sakupljao arheološke artefakte, koje bi na površinu zemlje izbacivale poljoprivredne mašine.

 

 

Borđoš se nalazi u blizini Novog Bečeja, varošice na reci Tisi, čiji su stanovnici ponosni na bogato kulturno nasleđe njihovog zavičaja, brinu o njemu i prezentuju ga kad god se za to ukaže prilika. Sam lokalitet udaljen je 7 km od glavnog puta i smešten na blagom uzvišenju lesnog platoa, u neposrednoj blizini Tise. Na celom lesnom platou arheolozi su otkrili tragove života od mlađeg kamenog doba do srednjeg veka i Turaka i konstatovali postojanje čak 23 arheološka lokaliteta.

 

Borđoški lesni plato sa lokalitetima

 

U praistorijsko doba, ali i kasnije, ljudi su za život birali lokacije na uzvišenjima i u blizini vode. U Vojvodini takvi su upravo lesni platoi – suvi, čvrsti i uzvišeni. Poznato je da su lesni platoi nastajali tokom kvartara kao eolski sediment (pomoću vetra), navejavanjem i nanošenjem peska. Često su bili okruženi velikim vodotokovima i njihovim rukavcima. Na nesreću arheologa, Borđoš se nalazi upravo na mestu gde je poljoprivredno zemljište najkvalitetnije u celom ataru. Ovde se poljoprivredni radovi odvijaju vekovima, a s obzirom na to da se tragovi neolitskog nalazišta pojavljuju već na tridesetom centimentru, velika količina arheoloških artefakata završava na površini zemlje, fragmentovana i često veoma ustinjena.

Kada ih je 2013. godine Joca Bakalov odveo na Borđoš, Aleksandar Medović, arheobotaničar Muzeja Vojvodine i dva stručnjaka nemačkog Instituta u Kilu – arheolog dr Robert Hofman i geomorfolog dr Martin Furholt, nisu ni pomislili da se nalaze pred značajnim arheološkim otkrićem. Nakon prve geofizičke prospekcije na ovom mestu, u proleće 2014. godine, pronađeno je naselje mlađeg kamenog doba, koje je bilo uokvireno čitavim sistemom rovova. Usledila su sveobuhvatna multidisciplinarna istraživanja svake naredne godine, u proleće i leto.

 

Kasnoneolitsko naselje – geomagnetna prospekcija

 

Velika naseobina koja je ovde pronađena, potiče iz doba kasnog neolita. Prostirala se na 40 hektara, postojala preko pet stotina godina i imala odlike tzv. potiske kulture – jedne od prepoznatljivih kultura poslednje faze mlađeg kamenog doba. Njeni stanovnici održavali su živu vezu sa nosiocima vinčanske kulture, pa se stoga na ovom lokalitetu često pronalaze ulomci keramike sa vinčanskim karakteristikama. Živeli su u kućama, koje su gradili od pletera i blata. Na osnovu geomagnetnih snimaka, otkriveno je da se pod zemljom nalaze ostaci 112 kuća, koje su stradale u požaru. Ljudi su se ovde bavili prevashodno stočarstvom, ali su do hrane dolazili i na druge načine. Bavili su se lovom i ribolovom, gajili žitarice poput jednozrne, dvozrne i Timofejeve pšenice, ječma i sakupljali divlje jagode, trnjine, vodeni orašak, drenjine i dr. Proizvodnja kamenih alatki u ovom društvu takođe je bila razvijena – alatke su izrađivane okresivanjem i glačanjem kamena. I trgovina je bila značajna ekonomska grana – sirovine su neretko dopremane sa velikih udaljenosti, a među njima su dominirali spondilus školjka i kamene sirovine – vulkansko staklo (opsidijan), radiolarit i balkanski kremen.

 

 

Na lokalitetu Borđoš svaka nova arheološka istraživanja donosila su nova iznenađenja. Sa ciljem da se što više sazna o životu ljudi na ovom mestu u doba neolita, Borđoš je svake godine okupljao stručnjake različitih profesija. Osim arheologa, na iskopavanja dolazili su geomorfolozi, pedolozi, dok su arheobotaničari i arheozoolozi uvek činili nezaobilazan deo ekipe. Analize egzaktnih nauka obezbedile su važne podatke, koji arheolozima pomažu u razotkrivanju mnogobrojnih tajni života na praistorijskom Borđošu.

 

Minijaturna figurina

 

U nadi da će terenske radove nastaviti na leto ove godine, arheolozi u Muzeju Vojvodine i Institutu u Kilu, izučavaju sve do sada prikupljene razultate, muzeološki ih obrađuju i publikuju.

O istraživanjima ovog izvanrednog neolitskog lokaliteta govori dokumentarni film „Borđoš, 7000 godina pre“ i brojni članci u arheološkim časopisima.

 

Bibliografija:

R. Hofmann, A. Medović, T. Stanković Pešterac, S. Dreibrodt, I. Medović, R. Pešterac, The Late Neolithic Settlement Mound Borđoš near Novi Bečej, Serbian Banat, in a Multiregional Context – Preliminary Results of Geophysical, Geoarchaeological and Archaeological Research. Rad Muzeja Vojvodine 56, 2014, 53–¬77.

T. Stanković Pešterac, R. Hofmann, A. Medović, S. Dreibrodt, I. Medović, Multidisciplinary Archaeological Research at the Late Neolithic site Bordjoš (Borjas) near Novi Bečej (Northern Serbia) – Geoelectrical prospection of a house, In: S. Forţiu, A. Cîntar, In honorem Gheorghe Lazarovici – Interdisciplinaritate în Arheologie Timişoara, ARHEOVEST II, 2014, 545–562.

R. Hofmann, A. Medović, M. Furholt, I. Medović, T. Stanković Pešterac, S. Dreibrodt, S. Martini, A. Hofmann, Late Neolithic multicomponent sites of the Tisza region and the emeergence of centripetal settlement layouts. Prähistorische Zeitschrift 94, 1, 2019, 1–28.

 

Mr Tijana Stanković Pešterac, Viši kustos – arheolog

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar