Zbirke Muzeja Vojvodine se svake godine obogaćuju otkupom predmeta, poklonima i legatima. Nastavljajući zadužbinarsku tradiciju, iz koje je i nastao Muzej Matice srpske odnosno Muzej Vojvodine, brojni darodavci i danas pomažu očuvanju kulturnog nasleđa Vojvodine. Ovom prilikom se zahvaljujemo svim prijateljima i poštovaocima naše ustanove koji su svojim vrednim poklonima pomogli delatnost Muzeja Vojvodine.

Početkom 2012. godine smo dobili predmete koji su svrstani u zbirke Etnološkog odeljenja, a to su predmeti vezani za pokućstvo, opančarski zanat i narodnu nošnju Slovaka u Vojvodini. Za ove predmete se Muzej zahvaljuje Mariji Kiselja iz Kisača.
U martu mesecu 2012. godine Tomanija Kujundžić Muzeju Vojvodine poklonila je Zbirku ordenja Stjepana Kujundžića. Predmeti su uvršteni u Zbirku odlikovanja, medalja, znački, povelja i plakata Odseka za noviju istoriju Istorijskog odeljenja. Ovaj poklon predstavlja lep primer popunjavanja muzejskih zbirki predmetima iz perioda naše novije istorije.
Filatelista Jovan Topić poklonio je deo kolekcije Odseku za noviju istoriju. Kolekcija predstavlja zbirku pečata i poštanskih marki koje su korištene u Bačkoj tokom mađarske okupacije 1941-1944.
Katarina Ruman iz Pivnica poklonila je više predmeta od slame izrađenih tradicionalnom tehnikom. Predmete je izradio, u drugoj polovini 20. veka, njen otac koji je izrađivao saćure različitih oblika i namena. Poklonjeni predmeti su uvršteni u Zbirku za stanovanje Etnološkog odeljenja.
Odeljenju savremene istorije Muzeja Vojvodine 10.07.2015. Rakić Smilja iz Novog Sada poklonila je 20-ak predmeta za Zbirku odlikovanja, medalja, povelja, značaka i plaketa, Zbirku legitimacija, isprava i knjižica i Zbirku fotografija.
Smilja Rakić je rođena 1925. godine u selu Ljubovu, u Lici (Hrvatska). Potiče iz radničke, seljačke porodice. Postala je član SKOJ-a 1941, a 1942. godine pristupila je jedinicama NOVJ. Među partizanima je bila poznata pod nadimkom „Mićan” koji je dobila zbog momačkog izgleda i držanja. U toku rata je bila sekretar omladine i komesar pokretne poljske bolnice 19. udarne divizije. O njenoj požrtvovanosti i hrabrosti u borbi svedoče dva Ordena za hrabrost i Medalja za hrabrost, kao i činjenica da je tri puta ranjavana u glavu, zbog čega je kasnije izgubila vid i postala ratni vojni invalid prvog reda. Tokom rata je bolovala od tifusa, hepatitisa i milijarne tuberkuloze, a lečena je u savezničkim bolnicama u Italiji i na Malti.
Po završetku rata radila je pri Ministarstvu unutrašnjih poslova u Zagrebu, a 1946. je premeštena u Slavnosku Požegu gde je bila zamenica upravnika i šef osiguranja kazneno-popravnog doma. Iz te službe je penzionisana kao trajni invalid.
Bila je aktivan član svih društvenih organizacija i za to je bila više puta nagrađivana.
Među poklonjenim predmetima ističemo:
1. Dva Ordena za hrabrost (prvi i drugi tip)
2. Orden bratstva i jedinstva 2. reda
3. Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom
4. Bugarsku spomenicu „Otadžbinskog rata 1944-45″
5. Partizansku spomenicu 1941. (drugi tip)
Muzej Vojvodine se najsrdačnije zahvaljuje Rakić Smilji na poklonjenim predmetima.
Profesorica u penziji Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, dr Milena Gavrilović je darodavnim ugovorom od 02.06.2014. poklonila Muzeju Vojvodine grupu od 40-ak predmeta, koji su pripadali njoj i njenom suprugu – uglednom profesoru humane biologije Medicinskog i Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu i jednom od osnivača Antropološkog društva Jugoslavije, dr Živojinu Gavriloviću. Među brojnim predmetima koji svedoče o svestranom i uspešnom naučnom radu bračnog para Gavrilović preovlađuju plakete i značke profesora Živojina Gavrilovića, dobijene na raznim međunarodnim kongresima biologa i antropologa, kao i zahvalnice za naučne i društvene zasluge uručene gospođi Mileni Gavrilović. U grupi poklonjenih predmeta nalaze se i zanimljivi eksponati poput pozorišnog dvogleda sa početka 20. veka i sovjetskog foto-aparata marke „Kiev”. Muzej Vojvodine se i ovom prilikom srdačno zahvaljuje gospođi Mileni Gavrilović.
Ugovorom o poklonu, zaključenom 23.09.2014. Muzej Vojvodine je od Ljiljane Popov iz Novog Sada dobio raznorodnu grupu predmeta koji su pripadali porodici darodavke, a koji će obogatiti Zbirku legitimacija, isprava i knjižica, Zbirku dokumenata i Zbirku odlikovanja, medalja, značaka, povelja i plaketa Odeljenja savremene istorije.
Od interesantnijih predmeta koji su ovim putem dospeli u funduse Muzeja izdvajamo:
– Plaketa za učešće u Oktobarskoj revoluciji na ime Popov Grujice iz Novog Miloševa
– Iseljenička putna isprava NDH za prinudni rad u Beču, izdata 10.12.1942. Petrović Vlajku iz Šida
– Vojnička isprava Kraljevine Jugoslavije, izdata 03.04.1935. na ime Petrović Vlajka iz Šida
– Padobranska legitimacija i značka Vazduhoplovnog saveza Jugoslavije, koja je pripadala Svetozaru Popovu, oficiru JNA
Muzej Vojvodine i Odeljenje za savremenu istoriju se zahvaljuju darodavki Jeleni Popov na dobroj volji i poverenju koje nam je ukazala.
Istražujući podatke za potrebe „Vojvođanske enciklopedije” o španskom borcu Savi Ćiprovcu, kustosi Muzeja Vojvodine su došli u kontakt sa njegovom suprugom Irenom, koja je odlučila da Zbirci odlikovanja, medalja, značaka, povelja i plaketa Odeljenja za savremenu istoriju ustupi retka odlikovanja i značke iz njegove zaostavštine.
Ćiprovac Sava je rođen u Žablju 1913. godine i po zanimanju je bio automehaničar. Do odlaska u Španiju radio je u Zemunu, u industriji aviona „Ikarus”. Od 1932. godine aktivirao se u radničkom i sindikalnom pokretu. Kao simpatizer antifašističkog fronta, jula 1937. godine odlazi u Španiju gde se priključuje internacionalnim brigadama. Prvo je raspoređen u vojni zavod u Albaseti a kasnije prelazi u 45. diviziju, bataljon „Divizionario”. Primljen je Komunističku partiju Španije novembra 1938. godine. Po evakuaciji iz Španije interniran je u logorima Sen Siprien i Girs. Nakon izlaska iz logora bori se u francuskom pokretu otpora, a po oslobođenju Pariza radi za jugoslovensku vojnu misiju u Francuskoj. U Jugoslaviju se vraća 1946. godine. Posle rata bio je direktor novosadskih preduzeća „27 mart” i „Jugoalat”. Želeći da se vrati u Francusku u periodu od 1949. do 1952. godine dva puta pokušava ilegalno da napusti zemlju, zbog čega je proveo ukupno 24 meseca u zatvoru. Nakon odsluženja zatvorske kazne, vraća se u „Jugoalat”, gde radi do odlaska u penziju. Preminuo je u Novom Sadu 1997. godine.
Među jugoslovenskim, francuskim i španskim odlikovanjima koje nam je poklonila Irena Ćiprovac treba istaći Francuski krst za dobrovoljce u pokretu otpora, Francuski ratni krst za 1939. godinu, Francusku medalju pokreta otpora, Spomen medalju jugoslovenskih dobrovoljaca u Španskom građanskom ratu i Značku sa kongresa španskih boraca održanog u Ljubljani 1971. godine. Gospođi Ireni veliko hvala.