Divlja dlakava pšenica (Dasypyrum villosum [L.] Candargy [1901])

06.03.2015. | Arheobotanička bašta

Divlja dlakava pšenica (Dasypyrum villosum [L.] Candargy [1901])

(Sinonimi: Secale villosum L. [1753],Triticum villosum [L.] Bieb. [1819], Agropyron villosum [L.] Link [1827], Haynaldia villosa [L.] Schur. [1866], Pseudosecale villosum [L.] Degen [1936])

Divlja dlakava pšenica je divlji srodnik biljnih kultura iz roda pšenice (Triticum L.), ali i raži (Secale L.). Ovu u oblasti Mediterana široko rasprostranjenu vrstu prvobitno je opisao čuveni botaničar i prirodnjak Karl Line sredinom 18. veka. Međutim, biljka je od tada više puta menjala naziv. Ovu pšenicu su vezivali za skoro svaki rod iz tribusa Triticeae. To i nije čudo s obzirom na njene morfološke karakteristike koje su veoma slične jednozrnoj pšenici (Triticum monococcum) i raži (Secale cereale). Upravo zbog ove činjenice je arheobotaničarima trebalo malo više vremena da je identifikuju. Prvobitno su ugljenisana zrna pronađena na arheološkim lokalitetima identifikovana kao „korovska raž”, sve do momenta kada su se u sve većem broju pronalazile karakteristične račve klasića. Nalazi divlje dlakave pšenice se od tada konstantno beleže. Ostaci ove biljke su pronađeni u neolitskim i bakarnodobnim slojevima na Gomolavi kod Hrtkovaca. Najveći broj nalaza, međutim, potiče iz gvozdenog doba (Gradina na Bosutu, Feudvar, Čarnok kod Bačkog Dobrog Polja). Nalazi upućuju na činjenicu da se radi o korovu ozimih žitarica. Međutim, jedan nalaz sa Gomolave upućuje i na mogućnost da se ova biljka zajedno sejala (kao jedna vrsta sumešica) sa jednozrnom pšenicom.

Radi se o jednogodišnjoj, diploidnoj, stranooplodnoj biljci. Danas oplemenjivači biljaka koriste gene ove biljke kako bi poboljšali proizvodne karakteristike pšenice, pre svega otpornost na neke bolesti. Biljka se bokori i može da narste između 25 i 100 cm. Stabljika ima 2–5 kolenaca.

Divlja dlakava pšenica raste divlje u Grčkoj, Italiji, Bugarskoj, Albaniji, Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj, u južnoj Rusiji, Rumuniji, Mađarskoj, pa čak se može sresti sporadično na severu Evrope. Ova pšenica je nekada bila veoma rasprostranjeni njivski korov, dok danas uglavnom raste pored puteva i njiva, ali od nedavno i kod nas u arheobotaničkoj bašti.

Aleksandar Medović, kustos – arheobotaničar

Powered by

Nevada Department of Agricultur

National Plant Germplasm System

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar