
Zvečka
U arheološkim zbirkama Muzeja Vojvodine nalazi se oko 250 predmeta od keramike koji se mogu svrstati u dečije igračke. Najčešći oblici su minijaturne posude i figurice životinja i ljudi, ali među njima ima i ritualnih predmeta: zvečki, alatki za predivo, raznih pločica i kugli. Potiču iz različitih perioda praistorije – od neolita do gvozdenog doba – a njihova starost doseže i do 7.000 godina.
- Животињска фигура са дечијим отисцима прстију
- Ован
S obzirom da najčešće verno oponašaju predmete iz svoje okoline, ove minijature predstavljaju svojevrsne glasnike svoga doba. Svedoče nam o materijalnoj kulturi, zanatskoj veštini, religioznim uverenjima, a ponekada i o dostignućima za koje nemamo drugih dokaza (npr. modeli čamca i zaprege). Raznovrsnost oblika i vrhunska izrada pojedinih primeraka navele su mnoge arheologe da im pripišu kultnu namenu, a tek je njihovo sveobuhvatno i detaljno istraživanje pokazalo da su to dečije igračke.
- Сова
- Лутка
Naime, minijaturni keramički predmeti su dugo predstavljali jednu od zagonetki prošlosti. To su predmeti veoma malih dimenzija, koji predstavljaju kopije različitih predmeta uobičajene veličine korišćenih tokom praistorije. Prilikom njihove analize, ustanovljeno je da su na mnogima ostali sačuvani tragovi prstiju. Oni su pripadali osobama koje su ove predmete napravile i nastali su prilikom njihove izrade. Na nekoliko predmeta su čak očuvani i otisci papilarnih linija. Zbog toga su arheolozi Muzeja Vojvodine odlučili da se za pomoć obrate stručnjacima za otiske prstiju MUP-a Novi Sad i zatraže njihovu stručnu ekspertizu.

Otisak prsta deteta star oko 7.000 godina
Ovaj nesvakidašnji zahtev je dočekan sa interesovanjem, jer se radilo o otiscima prstiju starim više hiljada godina. Forenzičari M. Milivojević i B. Došen izvršili su veštačenje i došli do fantastičnog otkrića – otisci prstiju na jednoj figurici, čija se starost procenjuje na oko 7.000 godina – bili su dečiji. Ovo otkriće je potvrdilo, do tada slabo prihvaćenu tezu, da su minijaturni predmeti, ustvari, praistorijske dečije igračke.
Tako su predmeti nepoznate namene postali predmeti od izuzetnog značaja, jer nam igračke pružaju dragocene informacije o životu dece u praistoriji. One svojim oblikom oponašaju predmete iz svoga okruženja, potvrđujući da imitiranje života odraslih predstavlja univerzalnu dečiju igru. Igračke su bile zastupljene u svim periodima praistorije, a njihova brojnost i raznovrsnost ukazuju na ljubav i pažnju kojom su deca bila okružena.
Mr Lidija Balj, muzejska savetnica – arheološkinja