Košnica u košnici

20.05.2020. | Budi odgovoran prema duhu i telu

Pčelarstvo se smatra jednom od najstarijih grana privrede kojom se čovek bavi u kontinuitetu hiljadama godina. Postoje brojna svedočanstva o prisustvu ove delatnosti u većini ljudskih društava. Poreklo pčelarstva na ovim prostorima može se pratiti od starog veka do današnjih dana. Upotreba meda pominje se u starovekovnim i srednjovekovnim putopisima i svedočanstvima o privredi i kulturi raznih naroda sa ovih prostora.

Detaljnije podatke o pčelarstvu na prostorima Vojvodine dobijamo iz austrijskih popisa stanovništva sa početka 18. veka. Brojevi košnica govore o velikoj zastupljenosti ove delatnosti na prostoru Bačke. U mnogim arhivskim podacima med i vosak se pominju i kao roba kojom su trgovali brojni trgovci u vojvođanskim gradovima kroz 18. i 19. vek. Broj košnica u vojvođanskim krajevima oscilira. Razlozi tome bili su ratovi, bolesti, ali i porezi zbog kojih su mnogi napuštali ovu delatnost. Ipak, državne vlasti nisu uvek bile stroge prema pčelarima, već su, shvatajući značaj ove delatnosti, u nekim trenucima nudile i određene pogodnosti, kao što je oslobađanje poreza za pčelare početnike u prve tri godine bavljenja ovim poslom.

Prva pčelarska knjiga na srpskom jeziku Pčelar štampana je 1810. godine u Pešti od strane somborskog paroha Avrama Maksimovića, a na podsticaj mitropolita Stratimirovića. U prvoj polovini 19. veka izdaje se još nekoliko priručnika i knjiga o pčelarstvu, na srpskom jeziku, a najznačajniji napredak u ovoj delatnosti postignut je kada je profesor Jovan Živanović 1878. godine u Karlovačkoj bogosloviji osnovao katedru za pčelarstvo i uveo ga kao obavezan predmet. Profesor Jovan Živanović ima velike zasluge u usavršavanju pčelarstva i prenošenju veština i znanja u vezi sa ovom granom poljoprivrede. Njegova dostignuća bila su jedna od tema na etnološkoj izložbi Slađe od meda, u Muzeju grada Novog Sada, 1990. godine.

O važnosti pčelarstva u srpskoj tradicijskoj kulturi svedoče brojni nematerijalni kulturni elementi, materijalni artefakti i arhivski spisi. U Etnološkoj zbirci Muzeja Vojvodine nalazi se deset košnica, prikupljenih iz više vojvođanskih mesta i u različitim periodima, kao i dva meha za dimljenje pčela prilikom vađenja meda iz košnica.

Najreprezentativniji predmet vezan za pčelarstvo koji se nalazi u našoj zbirci je košnica izrađena u obliku Saborne crkve u Sremskim Karlovcima. Predmet je načinjen od drveta, ukupne dužine 130 cm, širine 80 cm i visine od 140 cm. Spada u kategoriju košnice „amerikanka“. Prema nekim podacima, košnica je izrađena sa ciljem izlaganja na Milenijumskoj izložbi, koja je održana 1896. godine u Budimpešti. Međutim, ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo da li je predmet bio izložen tom prilikom, kao ni tačnu godinu njegove izrade. Košnica je najverovatnije izrađena u prvim godinama 20. veka za potrebe prezentacije na nekoj od svetskih izložbi. Koliko ovaj predmet privlači pažnju govori i podatak da je bio izlagan i na stalnim i na tematskim izložbama. Košnica je bila u jednom periodu deo stalne muzejske postavke u Narodnom muzeju u Zrenjaninu. Publika je mogla da se sretne sa predmetom i na izložbi Saborna crkva Svetog Nikole u Sremskim Karlovcima, 2018. godine u Sremskim Karlovcima, autorke dr Gordane Petković. Tom prilikom je nastala i ovde priložena fotografija košnice. Saborna crkva, sedište karlovačkog mitropolita, predstavlja jedan od bisera srpske barokne crkvene arhitekture. Izrada košnice po modelu Saborne crkve svedoči o prisustvu i značaju pčelarstva u srpskoj kulturi i privredi na prostoru Vojvodine.

Pčele i med zauzimaju značajno mesto u tradicionalnoj kulturi svih naroda koji žive na ovim prostorima. U nekim našim krajevima se ubistvo pčele smatralo velikim grehom. Narodna predanja iz nekih krajeva o pčelama govore kao o „božijim stvorovima“, a med ima istaknutu ulogu u obrednoj praksi. Pčela je danas ugrožena vrsta. Čini se da su ljudi izgubili svest o značaju pčele za opstanak života koja je bila prisutna u raznim društvima i kulturama kroz istoriju čovečanstva. Danas je preko potrebno da tu svest obnovimo.

Aleksandar Antunović, kustos, etnolog

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar