Rad Muzeja Vojvodine

12.09.2013. | Publikacije

Časopis “Rad vojvođanskih muzeja” pokrenuo je Vojvođanski muzej u Novom Sadu 1952. godine kao glavnu i stalnu ediciju u kojoj se kontinuirano objavljuju rezultati delatnosti muzejskih radnika i ustanova u Vojvodini i njihov naučnoistraživački i stručni rad. Sadržina publikacije je kulturna istorija Vojvodine u prošlosti i sadašnjosti, tretirana kroz odgovarajuće naučne grane.

U predgovoru prvog broja časopisa istaknuta je problematika muzeologije i ciljevi pokretanja časopisa: “… Rad treba da bude ogledalo svih naših intelektualnih napora u sistematskom radu na pravilnom upoznavanju naše bogate prošlosti. Rad je periodična revija u kojoj će se kontinuirano i po određenom sistemu objavljivati kako naučni radovi i sistematski sređena građa iz naših muzeja o predmetima koji se tiču arheologije, istorije, etnologije, istorije umetnosti i prirodnih nauka, tako i iz muzejsko-konzervatorske problematike koja se tiče Vojvodine. U Radu će biti štampani i radovi koji se tiču problema vaspitno-obrazovnog rada naših muzeja, u prvom redu kontakta i delatnosti u narodu putem tematskih izložbi, predavanja i sl., kao i saradnja i pomoć muzeja školskoj nastavi. Najzad, postavljaće se i osvetljavati problemi podizanja muzejsko-naučnog i muzejsko-tehničkog kadra putem organizovanja stručnih kurseva, vežbi, specijalizacija i sl.”

Do 2008. godine izašlo je pedeset brojeva, u trideset devet svezaka. Prvi uređivački odbor (Rajko L. Veselinović, Rajko Nikolić, Rastko Rašajski i dr Mirko Šulman) odredio je izgled časopisa i već u prvom broju dao osnovnu koncepciju njegovog sadržaja: Predgovor, Rasprave i članci, Izveštaji, Prilozi i građa, Iz života i rada vojvođanskih muzeja, Muzejski kadrovi, Zaštita spomenika kulture u Vojvodini, Ocene i prikazi, Bibliografija. U narednim brojevima uvode se nove rubrike: Nekrolog, Razmena publikacija, Tematske izložbe, Muzejske zbirke, Muzejska hronika i Muzejske akvizicije. Rad je objavljivao i priloge koji su se odnosili na zaštitu spomenika kulture zato što je jedno vreme služba zaštite bila u sastavu Vojvođanskog muzeja. U desetom broju pojavljuje se nova rubrika Registar u kojoj je objavljena Bibliografija radova štampanih u prvih deset svezaka. Tradicija objavljivanja Bibliografije radova, štampanih u toku deset brojeva, nastavlja se u svakom desetom broju.

Zamišljen kao redovna godišnja publikacija, časopis prolazi kroz kritične faze koje su najčešće prouzrokovane nedostatkom stalnih finansijskih sredstava, ali ponekad i nedostatkom odgovarajućih naučnih i stručnih priloga.

Prvih deset godina, 1952–1962, izlazi kao godišnjak. Sveska 12/13 za 1964. prvi je dvobroj, da bi kasnije, uglavnom zbog problema finansiranja, došlo do ozbiljnih zastoja u izdavanju časopisa i spajanja po više godišta: 12/13 (1964), 14 (1965), 15/17 (1966–1968), 18/19 (1969–1970), 20 (1971), 21/22 (1972–1973), 23/24 (1974–1978). Sledeće tri godine postignuta je ažurnost u izdavanju: 25 – 1979, 26 – 1980, 27 – 1981. Broj 28 izdat je za 1982–1983. godinu, broj 29 za 1984–1985. godinu.

Od broja 26 dolazi do značajnih izmena u liku Rada vojvođanskih muzeja. Umesto grupisanja tekstova prema dotadašnjim odeljcima, na zahtev arheologa, formiraju se odeljci prema strukama. Smatrano je da će ovakvo izdvajanje tekstova bar privremeno zadovoljiti potrebu za postojanjem specifičnog arheološkog časopisa, motivišući to pre svega zahtevima razmene publikacija sa specijalizovanim arheološkim institucijama.

Do broja 25 naslovni tekst stranice impresuma prevođen je na francuski, a od broja 26 prevodi se na engleski jezik, pošto je većina rezimea data na engleskom jeziku. U broju 27 naslovni tekst je ostao na engleskom jeziku mada su rezimei dati na nemačkom jeziku, a od broja 28 naslovi u sadržaju daju se (za sve tekstove) na tri jezika: (srpskohrvatski, engleski i nemački). Ako je tekst pisan na nekom drugom jeziku, onda se kao prvi prevod naslova daje tekst na srpskohrvatskom.

Posebna pažnja posvećena je ustanovi recenzenta. Doneta je odluka da se iza svake grupe priloga iz određene struke navode imena recenzenata.

Zbog problema finansijske prirode Uređivački odbor se opredelio da prednost kod objavljivanja daje radovima muzealaca, budući da je “Rad vojvođanskih muzeja” jedini godišnjak iz oblasti muzeologije u ovoj sredini. Izvesno osiromašenje tematike iz opšte i kulturne istorije Vojvodine bilo je posledica ovakve politike.

Usled nedostatka finansijskih sredstava i slabijeg odziva saradnika, godišnjak je dva puta pokrivao po dve godine, a jednom je bio dvobroj: 31 (1988–89), 32 (1989–90), 37/38 (1995–96). U broju 31 (1988–89) prvi i jedini put je pored broja YU-ISSN uveden i broj UDK, za ceo časopis sa neizmenjenom programskom orijentacijom. Od br. 32 sadržaj teksta je sa kraja prebačen na početak časopisa i izmenjen je dizajn i kvalitet štampe. Uređivački odbor je uspeo da postigne i redovnost izlaženja od nekoliko brojeva (br. 33-35) sa istom koncepcijom kakva je bila ranije.

Spajanjem Vojvođanskog muzeja i Istorijskog muzeja 20. maja 1992. godine nastao je Muzej Vojvodine.

Imenovan je novi Uređivački odbor časopisa i promenjeno ime časopisa u “Rad Muzeja Vojvodine”, ali je zadržana koncepcija i stav da se i dalje publikuju radovi saradnika i iz drugih institucija. Novo ime kao i novi dizajn korica, prelomljen potpuno kompjuterski, časopis nosi od broja 36.

U dvobroju 37/38 i 39 (1997) štampani su radovi sa dva naučna skupa u organizaciji Muzeja Vojvodine: Srednjovekovna i slovenska arheologija na tlu Vojvodine i Ustanak Srba u Banatu 1594. godine, zbog čega je i povećan obim ova dva broja. Izvršene su izmene u koncepciji, uvođenjem rubrika Pedagogija i Konzervacija i restauracija. U broju 39 (1997) odštampan je i novi amblem Muzeja Vojvodine urađen povodom proslave 150. godina od prvih početaka Muzeja. Godine 1999–2000. realizovan je dvobroj 41/42. Da bi se nadoknadilo kašnjenje u izlaženju časopisa 2004. godine je objavljen trobroj 43-45 za 2001–2003. godinu.

Novi uređivački odbor nastaje sa dolaskom dr Ranka Končara, a naknadne promene se unutar njega događaju i kasnijom smenom v.d. direktora Jovana Paunovića i Vladimira Mitrovića.

Časopis je zadržao raniju koncepciju i rubrike, ali je dobio nove korice i logotip Muzeja Vojvodine od broja 46 za 2004. godinu.

U 50. broju Rada Muzeja Vojvodine pokrivene su brojne naučne oblasti – arheologija, antropologija, istorija, istorija umetnosti, etnologija, konzervacija, muzeologija, muzejska pedagogija, kulturni menadžment, biblioteka, pri čemu su u velikom broju bili zastupljeni i radovi koji nemaju taj stepen stručnosti, a objavljeni su u poglavljima Građa, Iz muzejskih i galerijskih zbirki, Iz muzeja i galerija Vojvodine, Bibliografija i dr.

Jubilej 50. broja časopisa bio je obeležen objavljivanjem Bibliografije Rada vojvođanskih muzeja 1-35 / Rada Muzeja Vojvodine 36-50 (1952-2008) autora dr Draga Njegovana i mr Lidije Mustedanagić.

Na usvojenoj listi časopisa za 2009. godinu koji je Matični naučni odbor za istoriju, arheologiju i etnologiju Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj objavio jula 2009. godine, Rad Muzeja Vojvodine kategorisan je oznakom M52.

(Dragica Jovanović/mr Lidija Mustedanagić)

– Uputstvo za autore Rada Muzeja Vojvodine

Impresum

ISSN 1450-6696
Glavni i odgovorni urednik: dr Drago Njegovan
Urednik: mr Lidija Mustedanagić
Sekretar redakcije: Darijuš Samii
Tehnički urednik: Ivan Kukurov

Uređivački odbor:

  • Mr Tijana Stanković-Pešterac – arheologija
  • Suzana Milovanović – starija istorija
  • Aleksandra Stefanov – istorija umetnosti
  • Dr Predrag Bajić – novija istorija
  • Mr Katarina Radisavljević – etnologija
  • Ana Olajoš – konzervacija i restauracija
  • Vladimira Stanisavljević – pedagogija

Preuzmite:

Bibliografija Rada vojvođanskih muzeja 1-35 / Rada Muzeja Vojvodine 36-50 (1952-2008)

Želim da započnem sa jednim stavom Aleksandre Vraneš o značaju postojanja bibliografija. Ona kaže da “Integracija svih vidova bibliografije, naročito nacionalne, i tekuće i retrospektivne, u celoviti naučni sistem jedne zemlje i njenu svakodnevicu, obezbeđuje potvrđivanje nacionalnog identiteta. Tako je i srpska tekuća bibliografija odgovornost i obaveza svih nas.” Citira i reči Ljudmile Viktorovne Astahove da je bibliografija most “koji sjedinjuje kvante znanja sa objektivnim svetom”.

Postoje tendencije da se bibliografska pismenost shvati kao deo ukupne pismenosti obrazovane ličnosti, odnosno da se standardi savremene bibliografske informacije shvate kao deo šire shvaćenog pravopisa, premda se na bibliografskoj kulturi kao delu kulture pisanja, ne insistira od strane stručnjaka, posebno bibliografa. U skladu sa takvom tendencijom, a i sa naučnom radoznalošću i iskustvom, Drago Njegovan i ja pristupili smo izradi ove bibliografije koja je pred nama. Dr Drago Njegovan je već imao zavidno iskustvo bibliografa (objavio je Bibliografiju prote Stevana Mihaldžića, Bibliografiju Zbornika Matice srpske za društvene nauke i Bibliografiju periodike NDH), sarađujući na izradi Srpskog biografskog rečnika, te Enciklopedije Novog Sada, dok sam ja iskustvo sticala radeći takođe na prva tri toma Srpskog biografskog rečnika, i na 5. tomu Leksikona pisaca koji realizuje Matica srpska, a koji još nije objavljen.

U izradi “Bibliografije Rada vojvođanskih muzeja”, odnosno “Rada Muzeja Vojvodine”, rukovodili smo se, ne samo našim dugogodišnjim aktivnim doprinosom pri realizaciji našeg časopisa – Drago Njegovan kao autor, recenzent i član redakcije, i ja kao autor, recenzent i lektor – već i oslanjanjem na uzore koje smo nalazili među izrađenim bibliografijama časopisa, kakva je bila prva bibliografija koja se pojavila nakon 10 brojeva “Rada vojvođanskih muzeja”, a koju je realizovalo petoro stručnjaka iz muzeja – Mila Bosić, Mirjana Manojlović, Živan Kumanov, Vera Jovanović-Dunđin i Vera Milutinović. Njihova bibliografija bila je podsticajna u smislu kako navoditi bibliografske jedinice, kako organizovati rubrike, grupisati priloge i kreirati sam izgled cele publikacije, deleći je na dva dela – sadržaj po strukama i sadržaj po autorima.

Kada se o izgledu bibliografije radi, moram napomenuti da smo se i ovde rukovodili izgledom našeg časopisa – veličinom, tipom slova, ćiriličnim pismom, ali i koricama i to jednog jedinog broja koji je izašao u narandžastom izdanju, a to je broj 32. On je u odnosu na nekoliko nijansi zelene boje koja preovladava u izgledu našeg Rada, predstavljao izuzetak kojem se više nije vraćalo. Nama se dopao i možda je poruka našeg izbora da neki izuzetak može postati pravilo, ili može uspostaviti nova pravila igra, te će ovako izgledati i Bibliografija nakon 100. broja časopisa, ili je poruka u tome da je sudbina jednog časopisa slična sudbini živog organizma koji se modifikuje i menja ruho podložno svim raspoloživim uticajima u datom trenutku. Ili samo dajemo prednost toplim u odnosu na hladne boje.

Činjenica našeg rada u Muzeju Vojvodine, naših opredeljenja i posebno iskustva u izradi muzejskog časopisa, te osvrta na njegovu bogatu tradiciju i veliki broj eminentnih saradnika iz raznih oblasti, obavezali su nas na ovakav zamašan i ne tako lak zadatak kojim smo, pre svega hteli i da se odužimo pretečama od kojih smo učili i damo doprinos onome iz čega smo proistekli. Iskustvo nije ono što nam se događa, kako kaže Džordž Orvel, već je iskustvo ono šta činimo sa onim što nam se događa.

(Reč na promociji Rada vojvođanskih muzeja 1–35 / Rada Muzeja Vojvodine 36–50 (1952–2008): Mr Lidija Mustedanagić)

Preuzmite:

> Bibliografija rada Vojvođanskih muzeja 1-35 / Rada Muzeja Vojvodine 36-50 (1952-2008), 2008. (PDF 15,6 MB / desni klik – Save Link As…)

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar