O ženskim šeširima u zbirci Muzeja Vojvodine

06.07.2021. | Budi odgovoran prema duhu i telu

Prema osnovnoj definiciji, šešir je odevni predmet kojim se pokriva glava, a nosi se kao zaštita od nepogoda, iz ceremonijalnih ili religioznih razloga. Od davnina je imao prvenstveno praktičnu namenu, ali je duži vremenski period predstavljao i statusni simbol. Oduvek je bio važan modni detalj kako kod muškaraca, tako i kod žena.

U zbirci Građanska nošnja Muzeja Vojvodine, uz mušku i žensku odeću, čuvaju se i razni modni detalji, među kojima su i šeširi. Zbog raznovrsnosti oblika, ukrasa i materijala od kog su izrađeni, posebno su zanimljivi ženski šeširi.

Kao prateći modni detalj, ženski šešir je tokom vremena u skladu sa modnim stilovima odeće pretrpeo brojne transformacije, te možemo reći da je prisutan kroz celu istoriju.

U istoriji evropske ženske mode pojavio se u vreme Marije Antoanete, krajem osme decenije 18. veka kao znak emancipacije i ravnopravnosti. Ženski šešir je najpre bio tzv. bonnet, koji je imao oblik male kape bez oboda ili sa mekim obodom, sa obaveznim trakama ispod brade. U drugoj polovini 19. veka, ovaj oblik ženskog šešira će biti prisutan u modi još nekoliko decenija, istovremeno sa pojavom novih formi ovog modnog detalja. Tokom poslednje decenije 19. veka, ženski šeširi su izrađivani od filca i svile, sa malim obodima i odisali su ženstvenošću.

Novi stil u odevanju, koji je karakterisala zvonasta suknja, tesno pripijen gornji deo haljine ili bluze, često sa visokim čipkanim okovratnikom, diktirali su i novi oblik šešira; veća kalota i obod, bogata dekoracija. Prenaglašeno su ukrašavani trakama obmotanim tilom, koji se potom spuštao u vidu šlajera ili vela i nosili su se na vrh glave. U tom periodu se često kopirao oblik mekanog muškog šešira – poznat kao fedora, a nosili su se i razni oblici toka.

Letnji šešir, početak 20. veka
Šešir od crnog satena, početak 20. veka

Krajem prve decenije 20. veka nastavlja se trend velikih šešira, da bi oni nakon toga imali tendenciju smanjivanja; sve više su bili popularni oni oblici, koji se pripijaju uz glavu (chapeau closhe). Takvi šeširi su uglavnom ukrašavani jednim perom i uz njih je išla i „bubikopf“ frizura.

U periodu nakon Prvog svetskog rata, žene su i dalje negovale dugu kosu, koju su skupljale u punđu, a uz takvu frizuru su se nosili šeširi i kape nalik na predratne; visoka i široka kalota, ukrašavani su perjem, cvećem, trakama. Večernju toaletu su dopunjavali turbani, perje, svilene trake obavijene oko čela. Istovremeno su bile u modi drapirane toke, berete, turbani, a u letnjim mesecima i šeširi širokog oboda i visoke kalote (kapelin, kaplin).

Letnji šešir, početak 20. veka
Dečiji šanel šešir, Pariz oko 1925.
Šešir od filca, oko 1930

Dvadesetih godina je bio popularan šešir tesno pripijen uz glavu, sa malim obodom, poznat kao kloš.

Tridesetih godina je kratku „bubikopf“ frizuru potisnula nešto duža i „ondulirana“ kosa. To je uslovilo i promenu oblika šešira; u modi su oni koji otkrivaju čela, sa obodom koji je u zadnjem delu proširen i pokriva vrat. Počeli su da se nose direktoar šeširi, sa istaknutim i proširenim obodom spreda. Talasastu frizuru su sve više otkrivale koso krojene kape i šeširi. U večernjim prilikama nosila se kapa „kaciga“ koja je skrivala kosu, uši i čelo.

Od 1930. godine, šeširi su mnogo raznovrsniji i sa obiljem detalja, koji su se menjali iz sezone u sezonu, a pojedini oblici su se nosili više godina.

Tabla sa natpisom mašamode

Izradom ženskih šešira i kapa bavile su se mašamode (od franc. marchande de modes – modistkinja). U većim vojvođanskim gradovima ova delatnost bila je poznata već polovinom 19. veka, ali je tek narednih decenija bila u ekspanziji, o čemu svedoče brojni oglasi mašamoda, objavljivani u lokalonoj štampi. Iako im je primarna delatnost bila izrada šešira, one su se bavile i izradom drugih modnih detalja: rukavica, kragni, traka, mašni, cvetova i raznih drugih ukrasa za haljine.

Mašina „rukavičarka“
Ženske kragne, oko 1930.
Ukrasi za haljine

Nošenje šešira bilo je obavezno za sve, čak i za decu kada bi izlazila iz kuće. Otuda ne čudi činjenica što je sačuvan veliki broj ovog odevnog predmeta i modnog detalja, iz različitih perioda. Zbirka Muzeja Vojvodine sadrži veliki broj raznih oblika ženskih šešira i kapa, koje su nastale dvadesetih, a naročito tridesetih godina 20. veka. Koko Šanel je negde baš tih godina izjavila: „Budući da nam je sve u glavama, bilo bi bolje da ih ne izgubimo.“ Zato su tu šeširi, slatka zaraza kojoj se treba prepustiti.

Ljubica Otić, muzejski savetik – istoričar

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar