Obična pomoćnica (Solanum nigrum L.)

06.02.2023. | Arheobotanička bašta

Obična pomoćnica je jednogodišnji korov koji raste u usevu, ali je isto tako rasprostranjena na đubrevitim mestima, odnosno na svim onim staništima koja su pod uticajem čoveka (Čanak et al. 1978). Uspravna, razgranata stabljika može da naraste oko 70 cm u visinu. Cvetovi su sitni, beli,  sakupljeni u grozdaste cvasti. Cveta celog leta. Biljka ima neprijatan miris i ukus koji izaziva gađenje. Smatra se korovom jarih useva i posebnih kultura među kojima ima dovoljno prostora i svetlosti jer kasno klija, onda kada je dovoljno toplo.

Sazreva usred leta. Plod joj je crna, sočna bobica veličine graška, puna sitnog, pljosnatog i bubrežastog semena (Tucakov 1971; Grlić 1990). „Društvance“ u familiji pomoćnica (Solanaceae) su joj ozloglašene vrste poput velebilja (Atropa belladona L.), tatule (Datura stramonium L.) i bunike (Hyosciamus niger L.). Ovo ne uliva veliko poverenje u ovu vrstu i poziva na oprez. Međutim, ovoj familiji  pripada i već opisano omiljeno voće najranijih ratara i stočara na našem tlu – ljoskavac (Physalis alkekengi L.). Stariji listovi i nezereli zeleni plodovi pomoćnice su otrovni, ali su zrele, crne bobice, pogotovu nakon termički obrade, jestive. U Sibiru su se npr. od zrelih bobica obarenih vodom  pripremali nadevi za pite. Bobice sazrevaju od avgusta do novomebra. Bobice vrlo lako mogu da se zamene sa bobicama otrovnog velebilja (A. belladona L.) – najvažnija razlika leži u tome da one kod pomoćnice rastu u grozdovima, dok su bobice velebilja pojedinačne. Mladi listovi su od davnina korišćeni kao povrće, a pripremali su se kao spanać. U Grčkoj i na Kavkazu su se mladi listovi upotrebljavali u ishrani još u prošlom veku.

Ime roda Solanum verovatno potiče od latinske reči solari, što u prevodu znači „utešiti, olakšati“ (Genaust 2014). Neke biljke iz ovog roda, u manjim dozama, imaju uspavljujuće dejstvo. Upotreba obične pomoćnica u narodnoj medicini je raširena i raznovrsna (Tucakov 1971; Grlić 1990).

Sl. 5. Početkom oktobra 2015. godine su se na istoj biljci nalazile zrele i nezrele bobice  Solanum nigrum L.

Obična pomoćnica može da bude istovremeno i korov i korisna biljka. Tako je, na osnovu arheobotaničkih analiza, bilo oduvek (Kroll and Reed 2016). U arheobotaničkim kolekcijama se redovno pronalazi još od neolita, ali ne u velikim količinama (van Zeist 2002; Medović 2010, 2011, 2012; Kroll and Reed 2016). Međutim, neobično veliki broj nalaza obične pomoćnice na neolitskom lokalitetu Okolište u Bosni i Hercegovini naveo je autora da ovu biljku tretira kao divlje voće i povrće (Kroll and Reed 2016).

Sl. 6. Krajem godine biljka polako vene, ali bobice su i dalje tu.

Aleksandar Medović, arheobotaničar

Literatura

  • Čanak M, Parabućski S, Kojić M (1978) Ilustrovana korovska flora Jugoslavije. Matica Srpska, Novi Sad.
  • Genaust H (2014) Etymologisches Wörterbuch der botanischen Pflanzennamen, 3., Aufl. 1996. Springer Basel, Basel.
  • Grlić L (1990) Enciklopedija samoniklog jestivog bilja. August Cesarec, Zagreb.
  • Kroll H, Reed K (2016) Die Archäobotanik. Feudvar 3. Würzburg University Press, Würzburg.
  • Medović A (2010) Biljna privreda Gradine na Bosutu (ili Savi) u starijem gvozdenom dobu). In: Gradina na Bosutu – Naselje starijeg gvozdenog doba. Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture AP Vojvodine, Novi Sad, pp 329–355.
  • Medović A (2011) Najbolje iz preistorijske Vojvodine: starčevačka jednozrna pšenica , “kasna”, i južnobanatski proso, “rani”. Fosilni biljni ostaci sa lokaliteta Starčevo – Grad. Rad Muzeja Vojvodine 53:169–175.
  • Medović A (2012) Late Bronze Age Plant Economy at the early Iron Age Hill Fort Settlement Hissar? Rad Muzeja Vojvodine 105–118
  • Tucakov J (1971) Lečenje biljem, fitoterapija. Kultura, Beograd.
  • van Zeist W (2002) Plant husbandry and vegetation of tell Gomolava, Vojvodina, Yugoslavia. Palaeohistoria 43/44 (2001/2002):87–115.
Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar