Prekrupači (I deo)

11.06.2021. | Budi odgovoran prema duhu i telu

Priprema stočne hrane predstavlja veoma važan tehnološki postupak koji zavisi ne samo od njenih osobina, nego i od životinjskog organizma. Ovim putem se postiže to da ova vrsta hrane postaje svarljivija, čime se bolje iskorišćava i time se povećava produktivnost domaćih životinja, postaje ukusnija te je one radije jedu, a odstranjuje se štetan uticaj pojedinih njenih sastavnih komponenti. Pored toga, omogućeno je čuvanje stočne hrane na duže vreme, kao i lakše mešanje kabaste sa koncentrovanom hranom.

Da bi se stočna hrana mogla upotrebiti za ishranu domaćih životinja, ona se priprema na različite načine. To su: seckanje, prekrupljivanje, drobljenje, pranje, zaparivanje, gnječenje i mešanje. Jedan od navedenih postupaka je prekrupljivanje čime, kao produkt, nastaje prekrupa različite krupnoće, odnosno finoće, kao veoma važna u njihovoj ishrani.

Prekrupljivanje kukuruza, Kulpin, 2009. godine, foto: Filip Forkapić

Prekrupljivanje se vrši pomoću prekrupača, kojeg poseduje gotovo svako poljoprivredno domaćinstvo, i kod kojeg se radni organ sastoji iz dva valjka ili diska. U radu, oni se ili jedan prema drugom obrću različitim brzinama ili, pak, jedan je nepokretan, tako da se prekrupljivanje vrši u prostoru između njih. Kod drugog konstrukcionog rešenja ove mašine za pripremu stočne hrane, prekrupljivanje se vrši jakim udarima radnog organa u obliku čekića o zrna usled čega se ona drobe i razbijaju na sitnije komade i deliće.

Upravo prema principu rada radnog organa, izvršena je podela prekrupača na obične (trenje) i na mlinove čekićare ili univerzalne (udar). Druga podela je prema vrsti materijala od kojeg je izrađen radni organ – na kamene i čelične.

Pored kukuruza, kao osnovne zrnaste hrane u ishrani domaćih životinja, prekrupači se koriste za prekrupljivanje i druge zrnaste hrane (pšenica, ječam, raž, ovas, grahorica, grašak, heljda i drugo) i kabaste (kukuruzovina, seno, slama, lucerka, detelina, stabljike i glave suncokreta, lekovito i aromatično bilje i drugo). Pored njih, još i za drugu hranu (klipovi kukuruza, uljane i suncokretove pogače, industrijska paprika, biber, cimet, kafa, soja i druge) i raznog materijala (kosti, kreč, boja, azbest, veštačko đubrivo, raznovrsni hemijski produkti i drugo).

U zbirci Alatke, mašine, oruđa i zanati Muzeja Vojvodine u Muzejskom kompleksu Kulpin se nalaze prekrupači različitih konstrukcionih rešenja, kao što su: „prenosni“ ručni, sa tri oslona nogara, sa drvenom ramskom konstrukcijom, krunjač sa prekrupačem i mlin čekićar. Prema načinu izrade, sakupljeni su kako industrijske izrade, ne samo od domaćih proizvođača nego i od inostranih, tako i zanatske, ukupno njih osamnaest. Prema načinu pogona radnog organa, on je izveden kao ručni – ručicom, sa drvenim rukohvatom, i mašinski – elektromotorom preko remena. Prema vremenu izrade, obuhvaćen je period između dva svetska rata kao i posle Drugog svetskog rata. Manji deo je izložen na stalnoj postavci, dok je veći smešten u depou i čeka na konzervatorsko-restauratorski tretman.

Većina prekrupača je poklonjena, dok je manji broj otkupljen. Darodavci su pojedinci i jedna ustanova. Kako bismo još jednom naglasili značaj darovanja predmeta za muzeje, navedena su njihova imena, sa mestom stanovanja. Pojedinci, koji su poklonili prekrupače su: Aleksandar Josimovski, Amadeo Farkaš i porodica Krstić, svi iz Novog Sada, Mile Plavšić, iz Kaća, Jan Tatlijak, iz Kulpina, dr Jan Kišgeci, iz Bačkog Petrovca, Jelisaveta Ober, iz Selenče, Gojko Popovicki, iz Despotova, Sava Mađarov, iz Zrenjanina, Miloš Despotov, iz Mokrina i Kovač Antal, iz Skorenovca, a ustanova: Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Novom Sadu i njegov Departman za poljoprivrednu tehniku. Sa druge strane, tri prekrupača i to krunjači sa prekrupačem su otkupljeni iz Temerina i Đurđeva.

U narednih nekoliko priča u okviru rubrike „Budi odgovoran prema duhu i telu“ posetioci sajta Muzeja Vojvodine će se upoznati sa pojedinim konstrukcionim rešenjima prekrupača. U prvoj priči će se predstaviti obični prekrupači.

Obični prekrupači

Kao preteča običnih prekrupača, smatraju se kameni žrvnjevi. Oni predstavljaju najstariji ručni mlin za mlevenje žitarica. Potiču još iz gvozdenog doba kada je mlevena pšenica, da bi se u prvoj polovini 20. veka koristili za mlevenje soli i za jednodnevno mlevenje kukuruza za ishranu živine. Konstrukciono, sastoje se iz dve okrugle kamene ploče postavljene tako da se gornja ručno okreće po donjoj, nepokretnoj.

Kameni žrvanj (iz zbirke Muzeja Vojvodine; izložen je na tematskoj izložbi Istorijat gajenja kukuruza u Muzejskom kompleksu Kulpin), foto: Filip Forkapić

Inače, kameni žrvnjevi su prethodnici kamenih prekrupača, sa vodoravnim kamenima, kod kojih je donji nepokretan, dok je gornji učvršćen na vertikalnom vratilu, koji dobija pogon od elektromotora preko remena. Radne površine su izbrazdane žljebovima. Iznad njih je postavljen usipni koš u koji se sipa hrana koja se prekrupljuje. Postoje konstrukciona rešenja gde su umesto kamena postavljeni čelični diskovi čije su radne površine obložene prirodnim ili veštačkim kamenom.

Obični prekrupači su izvedeni u dve konstruktivne varijante i to: „prenosni“ ručni prekrupač, sa tri oslona nogara.

„Prenosni“ ručni prekrupači se u poljoprivrednim domaćinstvima prenose sa jednog mesta na drugo, te su po tome dobili naziv. Montiraju se na sanduk, kutiju ili na neku drugu sličnu posudu. Materijal koji se prekrupljuje se sipa u usipni koš koji čini ili celinu sa kućištem prekrupača ili je različitog oblika i postavljen iznad kućišta. Radni organ je smešten u kućištu i sastoji se iz dva vertikalna čelična diska, od kojih je jedan pokretan i postavljen na osovini ručice, sa drvenim rukohvatom, dok je drugi nepokretan i njega čini zadnja strana kućišta. Radne površine su izbrazdane kosim ili spiralnim žljebovima. Pogon je ručni i opslužuje ga jedan rukovalac. Malog su proizvodnog učinka tako da se koriste samo za sitne potrebe u domaćinstvu. Oni su fabričke izrade.

„Prenosni“ ručni prekrupač, proizvođač „Pobeda“, Novi Sad – Petrovaradin, foto: Filip Forkapić

Prekrupači sa oslonim nogarima se na podlogu oslanjaju pomoću tronošca koga čini tri, najčešće, drvena nogara, sa takozvanim papučama, pomoću kojih se on učvrsti za podlogu. Radni organ je smešten u kućištu i sastoji se iz dva vertikalna čelična diska, od kojih je jedan pokretan, dok je drugi nepokretan. Radne površine su izbrazdane kosim ili spiralnim žljebovima. Opslužuje ga jedan do dva rukovaoca, pri čemu jedan okreće ručicu postavljenu na zamajcu, dok drugi ulaže zrnastu hranu u usipni koš koji je najčešće levkastog oblika. Pored ručnog pogona, postoji mogućnost motornog, i to elektromotorom preko remena, montiranjem remenice na zamajac. Daleko je većeg proizvodnog učinka od prethodnog; fabričke su izrade.

Prekrupač sa tri oslona nogara, model „RKU“, proizvođač „Jevaonica Osijek“ (OLT), Osijek, foto: Filip Forkapić

U grupu običnih prekrupača spada još krupara ili prekrupač za kukuruz u klipovima. Prekrupljivanje se vrši između oklopa za mlevenje, koji predstavlja usipni koš, i radnog organa u obliku čeličnog diska čija je gornja površina izbrazdana kosim ili spiralnim žljebovima. Pogon je zaprežni, gde je potreban jedan konj. Kao i prethodni, i oni su fabričke izrade.

Krupara, model „Robur“, proizvođač „Hofherr-Schrantz-Clayton-Shuttleworth“ (H-S-C-S), Budimpešta-Kišpešt

Obične prekrupače su proizvodile mnoge fabrike poljoprivredne mehanizacije u našoj zemlji. Kao jedan od proizvođača, bilo je Preduzeće za opravku i izradu poljoprivrednih mašina „Metalac“ iz Vršca. Njegovi koreni se nalaze u Prvoj vršačkoj fabrici mašina, livnici gvožđa i metala i preduzeća za duboko bušenje „Julijus Sajdl“ („Julius Seidl“) koja je 1944. godine konfiskovana i od koje je nastalo preduzeće „Žarko Zrenjanin“. Nekoliko godina kasnije, tačnije 1953, naziv je promenjen u „Metalac“. Vremenom je prestalo da postoji.

Reklama Preduzeća za opravku i izradu poljoprivrednih mašina „Metalac“ iz Vršca, novine Dnevnik, Novi Sad, 1-3. V 1954. godine

 Filip Forkapić, dipl.ing. poljoprivrede, viši kustos

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar