Reklamne table

11.05.2021. | Budi odgovoran prema duhu i telu

Reklama u obliku znaka firme, table ili cimera jedan je od najstarijih i kod nas najpoznatijih vidova reklamiranja, koji se zadržao do danas, doduše u nešto izmenjenom obliku. U početku su služile za orijentaciju potrošača, odnosno omogućavale su nepismenom čoveku da se snađe, a vremenom su dobile i reklamnu funkciju. Kasnije su se i ukrašavale, naročito slikama i bojama, s ciljem da potencijalnog kupca navedu na to da uđe u radnju.

Oznake na zanatskim radionicama obično su predstavljale karakterističan proizvod radionice; bile su obojene upadljivim bojama i istaknute na vidnom mestu, ukazujući prolaznicima i potrošačima na vrstu proizvoda koji radionica nudi. Pored imena vlasnika, često su bile naslikane medalje ili druga priznanja, kako bi se istaklo da je majstor nagrađivan za kvalitet svojih proizvoda.

Na oznakama trgovačkih i ugostiteljskih radnji se nalazilo ime radnje pod kojim je ona ubeležena u registar. Do Prvog svetskog rata je najčešća oznaka bio venac, u kojem je istican karakterističan proizvod, ali i godina osnivanja radnje. Pored tih oznaka obično je visila i tabla firme – sa imenom majstora i njegovim zanimanjem.

Firme sa zanimljivim i atraktivnim tablama koristile su trgovinske kuće, pekare, poslastičarnice itd. Naglasak je bio na opuštenosti, spontanosti i zadovoljstvu. Tako su se na tabli pekarske radnje Živka Kozareva, koji je radio u Novom Sadu od 1910. do 1930. godine, nalazili jarki i upadljivi crteži vrećā s brašnom, hleba i peciva, kao upečatljivim simbolima zanata, ali i zadovoljstva.

Osiguravajuća društva, banke i advokatske kancelarije najčešće su koristile firme s jednostavnim rešenjima, kako bi klijentima ulile sigurnost i poverenje.

Na fasadama i izlozima radnji veoma često su se nalazile i drvene ili metalne reklamne table, koje su, na neki način, imale ulogu sličnu plakatu – da informišu potencijalne potrošače o proizvodima koji im se nude. Takve su table Albusovih i Šihtovih sapuna, Gerberovih piva i piva Dunđerskog, čokolade union itd. One su različitih dimenzija i rešenja – od onih sa jednostavnim nazivima firme ili proizvoda do veoma ukrašenih tabli, sa akcentom na samom proizvodu, poput reklame popularnih mašina singer.

Svako vremensko razdoblje je imalo svoje specifičnosti i na ovom polju. Izgradnja električnih centrala krajem 19. i početkom 20. veka, i to najpre u Velikom Bečkereku i Subotici (1896), Somboru (1905) i Novom Sadu (1910), omogućila je korišćenje svetlećih reklama, tako da su one delimično zamenile metalne i drvene reklamne table, jer su, dajući živost gradskim ulicama i u večernjim satima, bile efektnije.

Veselinka Marković, muzejski savetnik – istoričar

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar