Simbolizam rimskog krčaga u obliku kokoške

19.04.2021. | Budi odgovoran prema duhu i telu

Foto: Leste

Selo Sviloš smešteno je na današnjem putu između Fruške gore i Dunava. U rimsko vreme, na njegovom mestu nalazila se odbrambena zona, dobro povezana sa velikim rimskim gradovima Sirmijumom i Basijanom. U periodu između 1976. i 1983, arheolozi Vojvođanskog muzeja i Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, sa kustoskinjom Mirjanom Marijanski Manojlović na čelu, iskopavali su rimsko groblje u ataru sela, na lokalitetu Kruševlje.

Istražena nekropola potiče iz 3. i 4. veka nove ere, dok naselje čiji su stanovnici sahranjivani na njoj još uvek nije pronađeno. Analiza pokretnog arheološkog materijala iz grobova pokazuje sličnost sa nekropolama iz Beške i Mađarske, što govori o svojevrsnom kulturnom jedinstvu inače vrlo heterogenog stanovništva ovih prostora.

Deo artefakata iz ove nekropole izložen je na stalnoj postavci Muzeja, a u depoima se kriju i neki kojima do nedavno nije posvećivana naročita pažnja. Među njima je i impresivni krčag u obliku kokoške pronađen u devastiranom grobu 48a. Ovaj grob otkriven je 1980. godine, nakon što su završena arheološka iskopavanja za tu sezonu, i to baš na mestu gde je stajao šator arheološke ekipe. Pretpostavlja se da su jedna perla od krečnjaka, jedna narukvica od bronze i krčag u obliku kokoške, bili deo ovog groba.

Krčag je izrađen od crveno pečene gline i premazan maslinastom gleđu. Visok je 19 cm. Dno krčaga je udubljeno, trbuh bikoničan, a vrat izvijen. Poseduje dršku trakastog oblika, a izlivnik mu je oblikovan u vidu gornjeg dela tela kokoške. Na trbuhu se nalazi prošireni deo koji predstavlja krila, dok romboidni urezi na vratu posude evociraju kokošije perje. Osim činjenice da je ova posuda izvanredno delo primenjene umetnosti, u njoj treba tražiti i simboličko značenje. Nije čudno što je pronađena u grobu, jer je kokoška u grčko-rimskoj mitologiji imala htonska svojstva – svojstva vezana za podzemni svet.

Kokoška je verovatno domestifikovana pre oko 7.500 godina, ali se smatra da je važan deo ishrane postala tek u rimskom periodu. Fizički ostaci nalaženi pri arheološkim istrađivanjima – kokošije kosti i ljuske jaja, najjasniji su dokaz da su kokoške gajene od neolita do današnjih dana.

U nekim kulturama one su svete životinje – kokoška je ona koja uvek bdi nad svojim jajima, te stoga simboliše plodnost i materinstvo. Požudni petao često je simbol muškosti, a ponegde dobri duh koji je u vezi sa kosmičkom borbom tame i svetlosti (u zoroastrijanizmu). Rimljanima su kokoške bile važne za proricanje ishoda ratnih sukoba. One su pratile rimsku vojsku, i njihovo ponašanje se pomno posmatralo uoči bitaka – smatralo se da dobar apetit ovih životinja ukazuje na buduću pobedu. Neretko se pronalaze predstave borbe petlova, naročito na freskama ili mozaicima, što ukazuje na postojanje i ovakve prakse – čuven je mozaik iz jedne pompejanske kuće iz 1. veka nove ere.

Piletina je za Rimljane bila delikates, a poznato je da su omlet i punjeno pile upravo njihove kulinarske inovacije. Postoje podaci da su rimski poljoprivrednici razvili metodu tovljenja pilića – hranili su ih hlebom potopljenim u vino ili masom od semena kumina, ječma i masti, da bi kasnije otkrili i da kastracija izaziva gojenje petlova.

Brojni artefakti sa predstavom kokoške koji potiču iz rimskog vremena, ukazuju na to da je kokoška imala mnogo veću ulogu osim prehrambene, te da je bila dovođena u vezu sa božanstvima poput Merkura, ili idealima poput muške snage, izobilja i dobre sreće. Prikazi ove životinje pojavljuju se na ličnim predmetima mnogo češće nego na monumentalnim, institucionalizovanim umetničkim delima. Nije neuobičajeno da se ptice pojavljuju zajedno sa bogovima: Zevs/Jupiter sa orlom, Atena/Minerva sa sovom, Apolon sa gavranom, a Hermes/Merkur sa petlom. S tim u vezi, logično je da je kokoška svojim raskošnim i neretko koloritnim izgledom, kao i agresivnim ponašanjem i majčinskom prirodom, brzo zauzela svoje mesto u složenom grčkom religijskom sistemu. Sam Merkur verovatno je bio staroitalski bog, koji se u jednom trenutku stopio sa grčkim Hermesom, pa mu je već početkom 5. veka p. n. e. podignut hram na jednom od rimskih brežuljaka – Aventinu. Merkur je i bog-glasnik (glasnik zore), pa je verovatno da se petao dovodio u vezu sa njim upravo u ovom smislu. Takođe je i zaštitnik trgovine, te simbol prosperiteta, a u kombinaciji sa funkcijom zaštitnika stada njegov značaj preliva se i u oblast poljoprivrede. Osim toga, Merkur je i pshihopomp – onaj koji prati duše na drugi svet. Kao takav, ovaj bog (u grčkoj varijanti) prvi put se pominje u Odiseji, i javlja, između ostalog, i na keramičkim vazama koje su imale funkciju grobnih oznaka.

Poznato je da je kokoška stavljana uz pokojnike kao grobni dar ili svojevrsna žrtva bogovima, kako bi prema upokojenom bili milostivi. Na isti način, jaja su imala važnu ulogu u funerarnom ritusu – bilo da su konzumirana pre polaganja pokojnika u zemlju, ili stavljana u grobove kao simbol novog života. Simboliku krčaga u obliku kokoške iz devastiranog groba 48a iz nekropole u Svilošu treba upravo posmatrati u ovom kontekstu.

mr Tijana Stanković Pešterac, viši kustos, arheolog

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar