Vajat

12.09.2013. | Depandansi

Vajat (zgradica) predstavlja malu drvenu zgradicu namenjenu smeštaju mladih bračnih parova. Vajati su najčešće postavljani duž ivica dvorišta, okrenuti prema ulaznim vratima glavne stambene zgrade. Broj vajata u jednom zadružnom domaćinstvu zavisio je od veličine porodične zadruge. Koliko oženjenih ljudi ima u kući, toliko oko kuće ima vajata. U njemu je usredsređen život momačaki, devojački i skoro oženjenih zadrugara. Starija čeljad gotovo da nemaju u njemu udela. Hod seskog života je od vajata do zapećka u sobi.

Vajat se najčešće gradi od brvana, po uzoru na velike dinarske brvnare. Pravougaone je osnove, sa četvoroslivnim krovom pokrivenim šindrom „u više spratova“. Obično je odignut od zemlje, pomoću četiri kamena stupca – sohe.

Unutrašnje uređenje vajata bilo je veoma skromno, ograničeno samo na najnužniji nameštaj i opremu potrebnu za život mladog bračnog para. Činili su ga široki ležaj i jedan ili dva kovčega za čuvanje posteljine i devojačkog ruha. Uz ležaj se obavezno nalazila motka – premetelja, na koju se vešala odeća i posteljina. U većim vajatima se nalazio i razboj – tara.

Dok je glavna zgrada bila središte porodičnog okupljanja za vreme obedovanja, kao i tokom velikih porodičnih svetkovina (porodične slave, Božića i svadbe), život u vajatu je bio podređen osamostaljivanju mladih bračnih parova i njihove dece. Ovakav način građenja stana, koji se sastoji iz više objekata različitih namena i veličina, predstavlja deo graditeljske tradicije karakteristične za Srbe dinarskog područja.

Vajat u Bačkom Jarku meštani zovu zgradica, kako ga nazivaju u njihovom starom zavičaju. Zgradica je 1979. godine preneta u Bački Jarak iz sela Donje Ratkovo u opštini Ključ.

(Bogdan Šekarić, viši kustos, etnolog)

Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar