Zova (Sambucus nigra L.)

22.11.2022. | Arheobotanička bašta

Zova (Sambucus nigra L.)

Biljka zove je jedna od najkorisnijih u ljudskoj istoriji. Skoro da ne postoji neki njen deo koji ne može da se iskoristi u neku svrhu, počevši od ishrane, preko lečenja, bojadisanja, pa sve do upotrebe kao „bušilice“ za kost i kamen. Njena ugljenisana i neugljenisana semena sastavni su deo arheobotaničkih kolekcija na lokalitetima od najranijih perioda u praistoriji na našem tlu.

Slika 1. Zova krasi arheobotaničku baštu od 2014. Izgled biljke u vreme pisanja informacionog lista, sredina novembra 2022.

Zova je gust grm ili manje drvo. Raste do 9 m visine (Mratinić and Kojić 1998). Veoma je raširena vrsta. Voli vlažna i humusna zemljišta bogata azotom. Srećemo je na poljima, u međama, šikarama… Veoma rano lista. Cveta u maju i junu. Cvetovi su joj sitni jakog, karakterističnog mirisa i udruženi u krupne cvasti. Sazreva krajem jula, odnosno početkom avgusta. Plodovi su sitne, kuglaste, tamnoljubičaste, sjajne i sočne koštuničave bobice. U njima se nalaze po tri karakteristične smećkastonarandžaste koštice. Bobice su se još od najranije praistorije koristile u ishrani. Zrele bobice imaju kiselkasto slatkasti ukus (Grlić 1990). Međutim, sirove bobice nisu za jelo. One se prethodno moraju termički obraditi. Konzumiranje nezrelih plodova može uzrokovati mučninu, povraćanje, a iz predostrožnosti ne bi trebalo jesti sirove, zrele bobice (Grlić 1990).

Slika 2. Cvast zove, maj 2021.

Slika 3. Plod zove, kraj jula 2020.

Slika 4. List zove, novembar 2022.

Slika 5. Grana je iznutra ispunjena srčikom.

Jedna od prvih „bušilica“ u ljudskoj civilizaciji napravljene su od izdanaka ove biljke. Njih karakteriše relativno visoka tvrdoća i, što je najvažnije, pravilan oblik (Orłowska 2015). Njihova dodatna prednost je u tome što su iznutra ispunjene mekanom belom srčikom (Grlić 1990). Eksperimentalna arheologija je ponovo pokazala koliko je važna grana ove nauke. Nedavno su kolege iz Poljske napravile eksperiment sa raznim „bušilicama“ među kojima je bila i ona od zove. Nekoliko veoma ineteresantnih podataka je pritom otkriveno. Kako bi se omogućilo nesmetano „burgijanje“ prvo je morala da se skine kora i izvadi srčika. Kao abrazivno sredstvo korišćen je pesak. Brzina bušenja jelenskog roga je iznosila 4 cm za 90 minuta. Ukupna dužina habanja burgije je bila oko 6 cm. Pri tom je izbušena cilindrična rupa prečnika 2 cm. Za bušenje kamenih alatki bilo je potrebno sigurno više vremena, a i habanje „burgije“ je bilo znatno veće.

Slika 8. Koštana alatka od roga sa cilindričnom rupom za držalju.

Nešto pre pandemije virusa korona u prvi plan je iskočila vest o delotvornosti bobica zove protiv virusa (Harnett et al. 2020). Klinička istraživanja ukazuju da ekstrakti bobica zove kod akutnih respiratornih virusnih infekcija, mogu smanjiti trajanje i težinu simptoma prehlade i gripa kod odraslih.

Zova je odličan bojadiser (Medović 2011). Bojene materije se dobijaju ekstrakcijom iz ploda i kore. Kora sa grana se, kao i koren, koristi za dobijanje mešavine neophodne za bojadisanje u crno. Zelena bojena materija se dobija iz lista , ali samo ako se za močilo koristi stipsa. Iz plodova se dobijaju različite nijanse plave i ljubičaste boje. Poznato je da su Rimljani zovin sok koristili kao farbu za kosu, a da kosa oprana bobicama skuvanim u vinu postaje crna. Bobice se koriste i kao bojadiser za vina (porto).

Aleksandar Medović, arheobotaničar

Literatura

  • Grlić L (1990) Enciklopedija samoniklog jestivog bilja. August Cesarec, Zagreb.
  • Harnett J, Oakes K, Carè J, et al (2020) The effects of Sambucus nigra berry on acute respiratory viral infections: A rapid review of clinical studies. Adv Integr Med 7:240–246. https://doi.org/10.1016/j.aimed.2020.08.001.
  • Medović A (2011) Vojvođanska praistorija u jesenjim nijansama. Bojenje biljnim materijama. In: Jovanović M (ed) Gospodari gline i žita. Muzej Vojvodine, Novi Sad, pp 113–127.
  • Mratinić E, Kojić M (1998) Samonikle vrste voćaka Srbije. Institut za istraživanja u poljoprivredi “Srbija,” Beograd.
  • Orłowska J (2015) How Did They Drill That? – A Few Observations on the Possible Methods for Making Large-sized Holes in Antler. EXARC J 2015:1–11.
Ukidanje pečata
Pretrazivac kulturnog nasledja

Accessibility Toolbar