Vojvodina kojoj su pripadali Banat, Bačka, Baranja i Srem, je tokom Aprilskog rata bila posednuta od agresorskih trupa Hitlerove Nemačke i njenih saveznica i podeljena na tri potpuno odvojena okupatorska područja. Banat je formalno ušao u sastav Nedićeve Srbije, Bačku i Baranju su zauzele trupe Hortijeve Mađarske dok je Srem ušao u sastav Pavelićeve ustaške Nezavisne Države Hrvatske.

Uglavnom mirno zaposedanje Vojvodine bilo je praćeno raznovrsnim oblicima terora koji su okupatori sprovodili u saradnji sa delom domaćeg stanovništva. Žrtve su pretežno bile iz redova Srba, Jevreja, a delom i Roma.

Istorijska je činjenica da NOB u Vojvodini organizuje i vodi KPJ sa mladim komunistima i drugim istinskim rodoljubima. Na putu pokretanja oružane borbe, u cilju proterivanja okupatora iz zemlje, nalazile su se brojne teškoće i problemi. Uprkos tome, oružana borba, pokrenuta julskih dana 1941, nastavila je da se razvija, uglavnom uzlaznom linijom i neprekidno trajala sve do konačnog trijumfalnog završetka rata na tlu Jugoslavije 15. maja 1945.

Partizanske snage sa prostora Vojvodine borile su se ne samo na svome tlu već i širom ostalih delova Jugoslavije: u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Sloveniji. Time su dale značajni doprinos u konačnom proterivanju okupatora i njihovih brojnih saradnika i povratku slobode.

Kako je narodnooslobodilačka borba u Vojvodini u suštini bila antifašistička ona je, kao sastavni deo antifašističke borbe vođene u drugim krajevima Jugoslavije, bila neraskidivi deo te borbe vođene u ostalim delovima Evrope i sveta, čijoj je završnoj pobedi dala pažnje vredan doprinos ne samo velikim brojem sopstvenih žrtava već i evidentnim, nespornim uspesima u uništavanju žive i materijalne sile okupatora.

Accessibility Toolbar